Recenzija: The Invitation (2015)
Kako nam se približava mjesec strave i užasa poznatiji u svijetu kao Halloween tako sam i ja počeo s pripremama prepadanja samog sebe. Naravno, nema boljeg načina za isprepadati se od dobrog, starog – horor filma.
Iako sam pisao kako je horor žanr u krizi u posljednjih nekoliko godina pojavilo se nekoliko interesantnih filmova koji možda neće ući u anale kao kultni filmovi tog žanra ali se preko njih može osjetiti kojim smjerom vjetar puše, a zapuhao je snažno i vrlo jasno !
Jedan od tih filmova novog horor vala je The Invitation iz 2015. godine. Režiju filma potpisuje relativno nepoznat redateljica, Karyn Kusama, najpoznatija po SF sranju od filma Aeon Flux s Charlize Theron u naslovnoj ulozi. No od tog filma do filma koji je tema ovog teksta prošlo je desetljeće. U međuvremenu se, evidentno, dosta se toga naučilo pa je vidno skočila i kvaliteta filmskog uratka.
Ovo nije film velikog budžeta, glavna njegova karakteristika je - intimnost. Glavno oružje svakog horor filma pa tako i ovog je je adekvatna atmosfera u ovom slučaju - klaustrofobije, napetosti i psihološkog košmara kroz koji glavni likovi prolaze. Elementi misterioznosti, kulta i teške obiteljske tragedije iz daleke prošlosti filmu dobiva na dubini.
Glavni lik je, sinovljevom smrću traumatizirani, Will (Logan Marshall Green). Na poziv bivše supruge Eden (Tammy Blanchard) dolazi, s novom partnericom Kirom (Emayatzy Corinealdi), na večeru koji ova sprema zajedno sa sadašnjim partnerom Davidom (Michiel Huisman).
Huisman, inače nizozemski glumac široj publici najpoznatiji po ulozi plaćenika Daaria Naharisa iz serijala Game of Thrones. Na večeru su još pozvani njihovi stari i novi prijatelji. Maleno je to društvo koje se okuplja nakon puno godina i nakon traumatičnog događaja. Will kroz cijelo vrijeme boravka sumnja na svoju bivšu suprugu i njezinog novog pijevca. Oko svega je skeptičan. Mi kao gledatelji smo malo zbunjeni jer kroz stalne flashbackove imamo dojam kako je naš glavni junak dobrano rastresen sinovljevom pogibijom. Izvana, divna kuća, „urbani“ prijatelji, lijepo odjeveni, vrlo ispolirani, no osjetno je kako je atmosfera napregnuta kao žice na gitari.
Film gladi napetost postupno, tek pravi kirvaj nastupi u zadnjoj trećini filma kada se stvar raspetlja preko svake mjere. No nije kirvaj taj koji treba očekivati. Vrijeme krvavih sjekira i sablji što zabijaju se bjesomučno u tijela djevica davno su iza nas. Box Office rezultati takvih filmova jasan su indikator kako se publika distancira od slešer filmova i svoj fokus prebacuje na minimalizam i trilere s natruhama horora.
Danas je "in" decentnost, elegancija, iznenađenje. Poanta je da film mora stvoriti udobnost gledatelju. Moramo se osjećati sigurno i fino ušuškano kako bi šok bio što veći.
Film nas je na izvrstan način raskomotio i kao nevino janje na ražanj strave i užasa postavio.
Pred kraj filma od napetosti sam grizao namještaj te se iskreno nadam da ćete i vi isto činiti kada budete gledali film u najstrašnijem mjesecu godine.
The Invitation: 4.5/5