Recenzija: Hobbs & Shaw (2019)
Otiđoh u Sarajevo i pogledah najnoviji spin off Fast & Furious franšize – Hobbs & Shaw. Nesnosnu vrućinu ugasli su klimatizacijski uređaji kina Cinema City, dok je žeđ bivala pripitomljena rosom okupanom Coca Colom. Zavalih se u udobno sjedište, prigušiše se svjetla, i filmsko iskustvo ljeta moglo je započeti!
Ovaj film je sve što spada pod definiciju ljetnog blockbustera. Hrpa eksplozija, blesavih onelinera, nabildanih likova i atraktivnih ljepotica. Zabavan, prpošan, i na momente duhovit film ugasio je sve moje brige na tih, nešto više od dva sata. Iako, moram priznati da me i nije do kraja oduševio. Dojma sam kako su pretjerali s komičnim elementima u filmu i zahvaljujući tome izgubili onu oštricu koju dan danas, Fast & Furious filmovi, imaju.
Filmska radnja je jednostavna da jednostavnija ne može biti. Svijet treba spasiti od još jedne sumanute organizacije te su za taj nezahvalan zadatak odabrana dva karakterno i fizički različita profila agenta. S jedne strane je stasiti Amerikanac Hobbs (Dwayne Johnson) , a s druge britki Britanac Shaw (Jason Statham) dok će im se suprotstaviti genetski modificirani vojnik u liku i djelu Brixtona (Idris Elba) iza kojeg stoji misteriozna organizacija na čijem je čelu još misteriozniji pojedinac.
Malo Jamesa Bonda, malo Fast & Furiousa, malo Jumanija. Ovaj film koktel je svih elemenata koji trebaju prema recepturi biti sastavni dio ljetnog mega kino hita, pa ipak oni ne funkcioniraju.
Zašto ?
Zato što, prema mom mišljenju, svaki akcijski film treba unatoč svemu, imati opipljive posljedice djelovanja njegovih negativaca. Kakav antagonist takav će biti i protagonist. To je naprosto zakonitost filma. Ako u ovom film nemamo, a nemamo, dobro razrađen lik glavnog negativca onda nažalost zahvaljujući traljavom Brixtonu trpe Hobbs i Shaw. Imam utisak kako su scenaristi filma potrošili veliku količinu vremena na razradu lika Hobbsa pišući za njega što bolje šale i pošalice no što su svoje vrijeme utrošili u primjerice, karakterizaciju Shawa ili Brixtona.
Iako nam je svima jasno kako je Johnson magnet za publiku, ono što je karakteristično za veliku većinu njegovih filmova je to da se kino napušta s gorkim okusom i traljavim dojmom. Naprosto ne možeš graditi mega filmsku karijeru isključivo na svojoj karizmi i mišićima. Film je mediji koji, ma koliko god pojedini žanr bio „neozbiljan“, ne trpi traljavost. Ili se primi posla do kraja, ostavi svoj ego po strani i budi darežljiv prema ostatku ansambla s kojim dijeliš to jebeno kino platno ili se vrati valjanju po WWE ringu.
Meni je Dwayne Johnson iznimno pozitivna ličnost, ekstremno inspirativan kit, koji svojim porukama na Instagramu širi pozitivu, poziva na akciju, djelovanje, marljivost i pozitivnu energiju. Međutim, srce me boli kada vidim kako godine prolaze, a on još uvijek nema svoju filmsku franšizu.
Jadno mi je da se čovjek, koji je sam kapaciteta na kino blagajne diljem planete privući oko pola milijarde dolara zarade, grebe o nekakve spin offove .
Ako je mogao Arnold imati Terminatora i Conana i još tucet akcijskih filmova ili Sly s Rambom, Rockyjem onda, boga mi, to može i DJ. No da bi to ostvario mora početi angažirati top redatelje, top scenariste i zatomiti ego.
Umjesto da smo u ovom filmu dobili negativca kakav pripada glumcu renomea Idrisa Elbe, dobili smo najgenričkijeg negativca koji se može zamisliti. Shaw je potpuno potpao pod sjenu Hobbsa dok je lik Hattie (Vanessa Kirby) kao neke kvazi atraktivna koke i ljubavne simpatije Hobbsa u potpunosti promašena.
Za kraj ljeta dobili smo mlaki puding akcije, obiteljske komedije i mišića umjesto hladng i reskog viskija. Iskreno nadam se da će drugi nastavak pokušati napraviti rizičniji, mračnijim i u mnogome oštrijim.
Hobbs & Shaw: 2.5/5