Recenzija - Designated Survivor (2016-2019)
Nakon mega uspješnog serijala 24 s početka 2000-tih godina, koji je u zvjezdano nebo lansirao do tada relativno anonimnog Kiefer Sutherlanda, sina puno poznatijeg oca Donalda uslijedila je njegova glumačka dugogodišnja apstinencija. Kako je serijal završio nakon čak 8. uspješnih sezona, tako su počele isplivavati razno razne informacije o problemima s alkoholom zvijezde serijala. Godine su prolazile i prošlo ih je čak šest, a naš Kiefer pomalo je ostao u prošlosti ukopan čekajući još jednu priliku za angažmanom.
No jedno jutro prije tri godine zazvonio mu je telefon i dopao ga je angažman u serijalu Designated Survivor i to u ulozi američkog predsjednika Tom Kirkmana. Serijal je lansiran pod producentskom zastavom Netflixa i do sada je zaredao tri vrlo uspješne sezone.
Serijal se vrti oko spomenutog Kirkmana i prati njegov uspon od početka procesa postajanja Predsjednikom najmoćnije države na svijetu uslijed, naizgled, terorističkog napada na Capitol gdje pogiba gotovo kompletna politička krema Amerike predvođena dotadašnjim predsjednikom. Iako naš junak nije kotirao kao favorit on postaje vladar iz prikrajka i korak po korak hvata konce vlasti. U početku smotani i smaozatajni političar Krkman postaje pravi lav te je njegova karakterna transformacija nešto najbolje što ovaj serijal ima za ponuditi!
Ova serija nije produkcijski niti scenaristički inteligentna kao što je House of Cards. Najbliže kako bi se ona mogla opisati je 24 u Bijeloj kući. Dinamična, brza, intrigantna i eksplozivna ali bez one perfidne intirgantne oštrice koju House of Cards tako lako zabada u srca gledatelja.
Ova serija je ipak lako štivo koje pokazuje život predsjednika u ekstremnim uvjetima vladanja.
Nažalost, upravo tamo gdje je Francis Underwood i družina briljantno uspijevaju, Designated Survivor pada, a to je dovoljna doza uvjerljivih intriga. Da stvar bude gora osoblje koje okružuje predsjednika zanimljivije je pisano od njega samog te je šteta što se taj potencijal nije do sada kapitalizirao. Likovi poput Aaron Shorea (Adan Canto), Emily Rhodes (Italia Ricci), Seth Wrighta (Kal Penn) i Hannah Wells (Maggie Q) nerijetko su korišteni samo kao alati za razvoj priče umjesto da su zaokruženi kao likovi. Iz tog razloga kada se nešto dramatično događa u njihovim životima ili njima samima, nisam imao onu emotivnu reakciju koja bi bila prikladna već sam sve to skupa doživljavao poprilično isprazno. No zbog dinamičnosti serije nema se vremena žaliti jer već novi teroristički napad je u planu i isponova moramo gledati još jedno spašavanje planete.
Iako je sve to super dinamično, ponekad je vrlo naporno za gledati.
Kako serijal ne bi zapao u nevolje glavna zvijezda serijala sebi je priskrbila ulogu izvršnog producenta serijala kako bi spriječio ono što se dogodilo 24 serijalu, a to je zamor materijala i izlizanost likova predvođenih Jack Bauerom. Nažalost, njegovi se najcrnji stranovi nakon treće sezone počinju ostvarivati. Ukoliko se ne odluče promijeniti smjer djelovanja u pravcu produbljivanja međusobnih odnosa glavnih likova serija bi vrlo lako mola s četvrtom sezonom i skončati.
Primjetna je formula sapunica kojom je ova serija garnirana. Svaka epizoda završava s cliffhangerom te vas tjera da ju nastaviti dalje gledat. Nemali broj puta mi se znalo dogoditi da serijal gledam do 4 u jutro. Upravo zbog te dinamičnosti i zaraznosti serija vas i pridobije ali se ne angažirate dovoljno u seriji već ju počnete gledati kao blockbuster.
Serijal je ovo svakako za preporučiti. Ne očekujte dramsku perfekciju ali da ćete dobiti dinamičnost i hrpu akcije te gledati jedan drugačiji tejk na ulogu Predsjednika SAD-a od onih koje ste do sada gledali to zasigurno hoćete.
Designated Survivior: 3.5/5