Retrospektiva - The Disaster Artist (2017)
Nakon odgledane prve epizode posljednje sezone Game of Thronesa odlučio sam ostati u zagrljaju kreveta, i nastaviti istraživati filmsku paletu na HBO GO. Donio sam odluku da će moj sljedeći film biti komedija. Dok sam odluku donosio, klinački sam se na trosjed izvalio, masnim prstima prelazio preko tipki Sonyjevog „daljinca“. Kako je izbor filmova spomenutog žanra bio poprilično labav, nada je počela kopnjeti. No onda, od nikud, pojavio se na TV ekranu film The Disaster Artist. Kako ga nisam gledao kad sam trebao, ovo bila idealna prigoda da se nadoknadi propušteno.
Film je bio redateljski debi Jamesa Franca, koji je baš poput glavnog junaka, film producirao, režirao i u njemu glumio. Ne samo da je u film stavio brata, Davea, već je u nj nabio pola svoje komedijaške klike predvođene Seth Rogenom, i na kratko Zack Efronom.
The Disaster Artist prvenstvo je autobiografski film posvećen Tommy Wiseauu, autoru, po nekim najgoreg filma ikad snimljenog – The Room iz 2003. godine. Wiseauu je čudak za kojeg nitko ne zna koliko ima godina, odakle dolazi ili od kud mu enormne količine novca. Na jednoj od glumačkih radionica Greg (Dave Franco) upoznaje Tommyja te dogovaraju zajedničke glumačke vježbe. Takvo druženje dovede do potpuno neočekivanog kolopleta događaja koji će im obilježiti živote. Ubrzo prijateljstvo postaje nešto više kada završe u krevetu… Ne, nije tako bilo, malo vas furam.
Poneseni idejom Hollywooda odlaze naprasno u L.A. gdje započinju njihove borbe sa životom. Kako imaju problema s pronalaskom uloga, odlučuju prevariti sistem i sami snimiti film. Oboružani voljom, hrabrošću i emocijom Tommy i Greg bacaju se na posao. Tommy je sklepao scenariji dok mu je Greg pružao podršku. Taj scenariji kasnije će postati film kojem niti dragi Bog pomoći nije mogao. Kako je pala prva klapa sa snimanja „Rooma“ tako su započele Tommyjeve eskapade.
Franco je uspio uhvatiti psihozu našeg filmskog junaka, njegovo ludilo ali i dječačku naivnost. Odigrao je tu ulogu dostojanstveno ne kiteći nepotrebno ionako dovoljno karikaturalan lik. Na kraju filma vi Tommyja ne možete ne voljeti, možete ga samo žaliti. Njegovi ispadi dio su njegovog šarma. U tom smislu se doista treba odati priznanje Francu na dostojanstvenom portretu osobe i njegovih životnih odluka. Isprva sam očekivao kako će film biti čista sprdnja na račun još jedne izgubljene duše, no gospodin redatelj me razuvjerio.
Film je prožet veselim i pozitivnim tonovima ali unatoč svom tom „lepršavluku“ emocija nije izostala. Prvenstveno ona koja se odnosi na relaciju glavnog junaka i njegovog mlađeg sidekicka Grega. Kada sam već kod Grega onda moram pohvaliti i mlađeg Franca, Davea, na izvrsno odrađenoj roli.
U filmu cameo uloge imaju i druge Hollywoodske zvijezde poput Bryana Cranstona ili Sharon Stone i već prethodno spomenutog Zack Efrona.
Film je u prošlogodišnjoj sezoni nagrada bio u samoj žiži zanimanja. Na Zlatnim globusima nagradom se okitio James Franco i to u konkurenciji za glavnu ulogu. Film je ujedno osvajač istoimene nagrade u kategoriji za najbolji film. Koliko je na Globusima bio uspješan toliko je na Oscarima bio razočaranje. Od predviđenih nekoliko kategorija osvojio je samo jedu i to onu za scenariji.
Unatoč svemu, film je ovo u kojem je James Franco demonstrirao ne samo redateljsku i glumačku umješnost već je pionirski prikazao način na koji se trebaju portretirati osobe koje su donijele neke čudne ili diskutabilne odluke. Upravo takav način snimanja i kreativnog razmišljanja pokazatelj je da sramota nije neuspjeh već prava sramota leži u činjenici da nisi niti pokušao nešto napraviti.
Tommy je u tom naumu uspio !
On je imao muda i pokušao!
The Disaster Artist: 4/5