"The Big Short" - okrutna realnost američkog kapitalizma
Ovo je tekst našeg novog suradnika, financijskog analitičara Joze Perića. Ovim tekstom Jozo će pokušati objasniti istinitost filma "The Big Short". Kako je nastala financijska kriza iz 2007. godine te koje su nove, potencijalne opasnosti na financijskom tržištu neka su od pitanja na koja ćemo u ovom tekstu dobiti odgovore.
Koliko god filmovi mogu iskriviti sliku realnosti, ipak naslovi poput „Wall Street“ (1987), „Boiler Room“ (2000) ili „The Wolf of Wall Street“ (2013), donekle pružaju gledatelju uvid u to na koji način određeni članovi financijske industrije djeluju.
Imamo i filmove, kojih nažalost nema puno, poput „The Big Short“ (2015), a koji, na relativno jednostavan način, objašnjavaju uzroke nastanka najveće globalne krize. Upravo zbog toga razloga pohvaljujem redatelja Adama McKayja.
Film je iznenađujuće točan po pitanju događaja i njihovog vremenskog redoslijeda.
Zastrašujuće veliki broj ljudi je zajedno s predsjednikom FED-a (US Federal Reserve), i dalje ignorirao ogroman balon koji se stvarao na tržištu nekretnina. Dapače, isprva su negirali njegovo postojanje. Prezentiran je “normalnim" razvojem događaja” koji nastaje kao posljedica snažne američke ekonomije.
Taj figurativni “balon” doveo je do brutalne financijske krize.
No, kako je ona zapravo započela?
Nakon 11.9.2001, i američkih ratnih pohoda po Bliskom istoku, FED je krenuo u prvi krug poticaja u smislu financiranja potrošnje te demonstraciji nacionalne otpornosti. Snizili su kamatne stope, subvencionirali su kredite te se stekao dojam kao da je nebo granica.
Državne kreditne agencije su se poticale na bezumno kupovanje hipoteka, što je dovelo do pomame za kupovinom kuća. Sasvim logično, sama hipoteka, za krajnjeg korisnika, bila je nikakva.
Jeftini krediti, financijski nepismeni i/ili nezainteresirani klijenti, beskrupulozni prodavači kredita uzrokovali su globalnu recesiju. Recesiju koja je poslužila kao svojevrsna tržišna korekciju. Takva korekcija je zdrava, upravo zbog tržišnog čišćenja svih onih “nezdravih” kredita, te su ostali oni koji bi preživjeli bez obzira na sve. Ako želite podrobnije objašnjenje, preporučujem vam da pogledate dokumentarac pod nazivom: „Money for Nothing: Inside the Federal Reserve“ (2013).
Money for Nothing: Inside the Federal Reserve (2013) trailer
Jedan bitan detalj u filmu je dio u kojem se spominje stvaranje novih financijskih paketa za prodaju „bespoke tranche opportunities“ (BTO).
Od izlaska filma 2015-te do danas došlo je do promjena na financijskom tržištu, pa je tako tzv. BTO postao passe. Njega je zamijenio drugi paket, koji bi mogao stvoriti potencijalno puno veće probleme, a to je – „collateralised loan obligation“ (CLO).
Struktura CLO-a je vrlo slična onima kod CDO-a (Collaterized debt obligation), s razlikom da ovdje nije riječ o sektoru nekretnina i kreditima vezanima uz taj sektor, već o zajmovima, tvrtkama, prvenstveno kreditima s financijskom polugom, kao i s potrošačkim kreditima poput zajmova za kupnju automobila.
Investitori smatraju kako su CLO-i sigurniji jer su raznolikiji te je rizik raspršen. To je točno. Međutim, krediti s financijskom polugom su podložniji tržišnoj fluktuaciji, zajmoprimci su visoko zaduženi, krediti sve češće imaju minimalnu zaštitu ulagača, a više od 70 posto njih nema sve uvjete koji bi omogućili praćenje financijskog stanja i rane intervencije za rješavanje problema zajmoprimaca.
Do početka trećeg mjeseca ove godine, globalno CLO tržište iznosilo je 700 milijardi USD, te se godišnje povećalo preko 100 milijardi USD.
Guverner Carney (Bank of England) i bivša čelnica FED-a Yellen su već upozorili na potencijalni rizik dok japanski regulator gleda kako ograničiti izloženost japanskih banaka u kupnji američkih CLO-a. Japanski kupci imaju 60%-75% ukupnog broja AAA tranši, a samo jedna banka, Norinchukin, posjeduje 62 milijarde duga, otprilike 10% cijelog tržišta.
Kako to može utjecati na tržište? Može li se dogoditi kriza kao 2007/2008?
Onaj tko bi mogao dati sa sigurnošću odgovor na barem jedno od ova dva pitanja, bio bi novi multimilijarder. Sam uzrok pada CLO-ova bi moglo biti kretanje tržišta, odnosno rezultati trenutnih trgovinskih ratova koje su SAD pokrenule s trgovinskim partnerima. Ako rješenje, ponajviše trgovinskog sukoba između SAD-a i Kine, ne bude pomoglo daljnjem poslovanju tvrtki kojima raste zaduženost, moglo bi doći do pojave nelikvidnosti tj. nemogućnosti plaćanja obaveza. Naravno, ovisi i o tome kako će se FED postaviti prema novonastaloj situaciji. Neplaćanjem obaveza, osim što bi došlo do otpuštanja ljudi, vjerojatno bi došlo do urušavanja tranši CLO-ova. Prvo onih s najslabijim rejtingom, potom možda i ovih AAA koje su najsigurnije na tržištu.
S obzirom na to kakva je trenutna tržišna situacija, te kako su ustrojeni CLO-vi, ukoliko bi udar bi dovoljno jak, posljedice bi mogle biti lošije nego u 2007/2008, a oporavak puno dulji.
Marko Kolanović, vrhunski strateg i voditelj za globalne investicije J. P. Morgan-a, očekuje rast tržišta u 2019-toj, ali ipak ostavlja 25% šanse da bi se tržište moglo smanjiti.
Kojim god smjerom da se financijsko tržište razvija uvijek možemo računati na njegove nove turbulencije. Što više turbulencija bude to će biti i filmova posvećenih glavnim akterima ove bespregledne džungle. Ti filmovi nanovo će nas impresionirati prikazom perverzija raznoraznih financijskih savjetnika, brokera i drugih majstora financijskog zanata.
Da tragedija bude veća, njihove bakanalije, kao i uvijek, plaćamo mi.