Recenzija: Punisher 2. sezona (2019)
Nakon iznimno uspješne prve sezone, Punisher se vratio na male ekrane!
Suradnja s Netflixom nastavila se i drugu sezonu Punishera, no s obzirom na trend kakav je s ostalim Marvel serijama bojim se kako, ipak, treću sezonu nećemo gledati na Netflixu. Ako ćemo ju uopće i gledati?!
Promjena producentske kuće može i značiti promjene u glumačkoj postavi kao i u verziji priče koja se želi prikazati. Bila bi to velika šteta s obzirom na to da je Jon Bernthal daleko najbolji Punisher kojeg smo imali. U prvoj sezoni je zaradio tu laskavu titulu dok ju je u drugoj potvrdio!
Nakon finalne makljaže s kraja prve sezone, druga se nastavlja netom po njezinom završetku. Frank Castle, poznatiji kao Punisher, luta bespućima Amerike pod lažnim imenom. No kako je sinonim za hodajuću nevolju, prigodno naleti na djevojku u nevolji. Njezino ime je Amy (Giorgia Whigham). Bez imalo nećkanja, priskočio je u pomoć i – požalio. Posljedice tog humanog čina osjećat će na svojoj koži čitavu sezonu.
Ubrzo će ga put navesti u New York gdje će se susresti sa starim poznanicima. U ovoj sezoni nametnula su se dva glavna antagonista.
Prvi je John Pilgrim (Josh Stewart). Čovjek burne prošlosti i ekstremne vjerske sadašnjosti. Kao pripadnik opskurne kršćanske zajednice uspio se maknuti od svih zala iz prošlosti te se predao u ruke Božje možda i malo previše.
Kao bivši ubojica ima određene zadatke koje mu patroni nalažu i koje mora servilno ispuniti. Na tom putu boli naleti na Punishera. Amy, koja je pod zaštitom Punishera, u posjedu je kompromitirajućih fotografija zbog kojih je od vitalne važnosti da nestanu. Na njima su utjecajne persone uhvaćene u kompromitirajućim radnjama što Pilgrimovi nalogodavci žele zataškati.
Drugi antagonist, dobri je stari Billy Russo (Ben Barnes) koji je u stripovima poznatiji pod aliasom „Jigsaw“. Ovaj put unakažena lica kao rezultat finalne konfrontacije s Punisherom, nalazi se u klinici pod nadzorom psihijatrice Kriste Dumont (Floriana Lima).
Serija prati nekoliko radnji. Frank i Amy su jedna, Jigsaw je druga, Pilgrim treća i Billy četvrta. Kao vezivno tkivo tih priča najviše su poslužili likovi poput agentice Madani (Amber Rose Revah), Punisherovog prijatelja i suborca Curtisa (Jason R. Moore) te gore spomenute psihijatrice Kriste.
Na svu sreću glavna priča, ona Punishera, je izvrsna, dok su negativci dobro razrađeni pa uspijevaju privući i zadržati pozornost gledatelja. Svaki od likova, bilo da se radi o glavnim ili sporednim dobro su zaokružene cjeline. Njihovi motivi i karakterizacija ne čine se ispraznima već temeljeni na traumama prošlosti.
Ne bih preporučio gledanje Punishera u jednom dahu kroz jedan ili dva dana, kao što sam ja to učinio. Previše je ovo mračna i teška serija da bi se progutala kroz nekoliko sati. Ipak je potrebno vrijeme i odmak kako bi se sve to što gledate sleglo.
No kada sam već na težini onda ono što su scenaristi serijala izvrsno napravila je uparivanje dueta Amy-Frank. Shvatili su kako Punisherova depresivnost može vrlo rano početi gušiti seriju. S mlađahnom, ciničnom i dinamičnom Amy došlo je do svođenja gorčine na podnošljivu razinu, a glavnom junaku su ponudili priliku da dodatno produbi svoj lik. On više nije samo stroj za ubijanje već čovjek koji se sa svakom novom interakcijom emotivno veže uz lik koju mu na podsvjesnoj razini mijenja izgubljenu kćer. John Bernthal i Giorgia Whigham imaju izvrsnu kemiju. Na momente, duo neodoljivo podsjeća na Leona i Mathildu, dakako bez pedofilskih referenci.
Dojma sam kako se serija trebala fokusirati isključivo na priču o Billyju koja je doista tražila svoj prirodan kraj. Neću reći da je lik Pilgrima potrošen već nedovoljno istražen što se moglo napraviti da mu se posvetio puni fokus. Makar, moram razumjeti odluku da se u priču stave dva antagonista. Billyjeva priča je pomalo „već viđena“ i bilo je potrebno njezino razvodnjavanje.
Malo mi je žao što Jigsaw odnosno Billy Russo nije vizualno portretiran kao što je to u stripu slučaj. Ponekad je Barnesova interpretacija malo „too much“, što je nezgodno kod psihotičnih likova poput ovog. Tanka je granica između uvjerljivosti i kreveljenja. Njegov stripovski predložak doslovce je unakažena lica dok je ovdje Jigsaw, sa svega nekoliko ožiljaka, blijeda slika tog lika. Ako me držiš u neizvjesnosti dok mu lice skrivaš maskom onda bih vrlo rado želio biti šokiran time što se ispod nje skriva. Čitavo vrijeme u njegovoj interakciji s drugim likovima vidljivo je kako su njegovi ožiljci trebali biti drastičniji. No evidentno je kako on prave ožiljke ne nosi na svom licu već u svojoj psihi.
Pilgrima je izvrsno portretirao Stewart. Njegovo lice bez emocija i hladan pogled u dobrom dijelu serijala skrivaju Pilgrimovu krvavu prošlost. Kako se mu se pred kraje serije ledena fasada počne topiti tu glumačka raskoš Stewarta nastupa.
Iako, imam zamjerke koje su plastične ali vrlo uočljive.
Kao prvo, dok jadni Punisher izbezumljeno bježi od policije u strahu od hapšenja, Pilgrim ležerno kruzira New Yorkom s pištoljem u rukama bez ikakvog straha od policije.
Također, likovi u ovoj seriji mogu biti bačeni s trećeg kata, pasti s nadvožnjaka, biti izbodeni ili upucani nebrojen broj puta, polomljenih kostiju ali jedno je sigurno, za oporavak im je potrebno rekordno kratko vrijeme od nekoliko sati do nekoliko dana. Meni je jasno da je Punisher brutalan lik no ipak, ako se već ide putem realizma onda bi bilo dobro biti dosljedan.
Nažalost, niti Punisher se nije uspio riješiti rak rane Marvel/Netflix produkcije – prevelike razvučenosti. Svega tri epizode manje i to bi značilo čuda za seriju po pitanju dinamičnosti koja je njezina najveća boljka. Nakon izvrsnih sedam epizode, koje progutate u jednom dahu, uslijedi uspavanka od tri epizode nakon kojih se serija ponovno, pred kraj, zahukta. Suvišno, ali nažalost već viđeno pa sam nekako na to i bio spreman.
Sve u svemu Punisher je serija koja se, kompleksnošću likova i tema, pretvorila u najbolji naslov Marvel/Netflix produkcije. Život vojnika poslije bojišta, njegov povratak u svakodnevicu, suočavanje s duhovima prošlosti te pronalaženje svrhe vlastitog postojanja nakon traumatičnog događaja serija oslikava do savršenstva.
Kojim putem krenuti?
Zastraniti, ostati prav ili jednostavno se ugasiti?
Punisher je jedini lik koji prati put pravednog čovjeka pa se svejedno suočava s nemogućim preprekama ali on se nikada ne predaje.
On nikada ne posustaje. Njegov je moralni kompas grub ali nepogrješiv.
Upravo zbog njega on gura naprijed kada svi posustanu.
Čitatelju, niti ti nemoj posustati. Daruj svoje vrijeme Punisheru vjeruj mi, vrijedi to učiniti.
Punisher: 4/5