Recenzija: Vice (2018)
Kada je 2015. godine u kina pristigao film Big Short ostao sam šokiran kada sam ugledao u creditsima redateljski potpis Adama McKaya. Redatelj je to koji je karijeru izgradio režirajući i pišući mahom komedije od kojih su najpoznatije: The Other Guys, Anchorman 1 i 2, Step Brothers i The Other Guys. Najviše je surađivao s Will Ferrellom, Steve Carellom, John C. Reillyjem ali i s Amy Adams u filmu Talladega Nights: The Ballad of Ricky Bobby.
Njega odlikuje umješnost stvaranja ugodne radne atmosferu na setu što većinu glumaca ponuka da s njim nastavljaju surađivati i u budućnosti bilo kao glumci ili producenti. Vidljivo je to i u njegovom najnovijem filmu – Vice. Najveće zvijezde Big Shorta i ovaj put su dopale neke od najzapaženijih rola. Cristian Bale je u glavnoj ulozi kao Dick Chaney, Amy Adams čuva leđa svom filmskom suprugu kao ambiciozna Lynne Cheney, dok je Steve Carella uletio u lik i djelo Donalda Rumsfelda. Iza kamere, Will Farrell sigurno je ušuškan u producentskoj stolici skupa s Brad Pittom.
Da li su sve te silne zvijezde slučajno stale iza redateljskog uma McKaya?
Naravno da nisu. McKay se polako ali sigurno transformira iz redatelja komedija u redatelja političkih drama s komičnim prizvukom. On je Oliver Stone nove generacije. Nadam se samo da neće ostati na tome da radeći prosječne filmove o velikim ljudima i sam pokušava postati veliki redatelj.
Njegov najveći forte je u tome što kompleksne i intrigantne teme na vješt način, uvelike zahvaljujući komediji, uspijeva približiti širokim narodnim masama.
Film Vice, priča je o nezaustavljivom, beskrupuloznom i za moći gladnom američkom potpredsjedniku Dicku Chaneyu za vrijeme osmogodišnjeg predsjedničkog mandata Georgea W. Busha. Njegov mandat obilježio je 11.9. i započinjanje ratnih avanturama po Bliskom istoku. Ono što se tada moglo kvalificirati kao rat u nastajanju, danas je transformirano u potpunu okupaciju američkih oružanih snaga nad tim dijelom svijeta. Jedna po jedna zemlja padale su pod najezdom američke demorkacije s ciljem tobožnje borbe protiv terorizma. Sukob se poput buktinje proširio s Iraka i Afganistana na Siriju, Libiju i Jemen. Tek nam predstoji vidjeti finalni obračun s glavnim bossom – Iranom.
Film implicira vrlo jednostavnu istinu. Rat na Bliskom istoku, rat je za naftna polja. Sukob je započet zbog zaštite interesa američkog krupnog kapitala i to kompanija mahom iz sektora naftne industrije, a kao glavni štitonoša njihovih interesa proklamirao se - Dick Chaney.
Kada bi se sudilo o njegovoj budućnosti samo na temelju njegove, nimalo iznimne, mladosti onda bismo se vrlo lako prevarili i čovjeka okarakterizirali kao propalicu. No koliko žena može utjecati na muškarca i dati mu potreban poguranac prikazano je na primjeru Lynn Chaney koju glumi vatrena Amy Adams. Marljiva studentica Yalea, svojom ambicijom i fokusiranošću prema cilju uspjela je od kromanjonca stvoriti čovjeka.
I to kakvog!
Njegovi počeci po završetku fakulteta bili su na dnu Washingtonske administracije u ulozi asistenta Donalda Rumsfelda. Uz njegovo tutorstvo naučio je potrebne trikove potrebne za opstanak u političkoj areni. Iako nikada sam nije bio veliki orator imao je sposobnost na vješt način i najluđu ideju načiniti realnom. Rijedak je to talent koji je ovaj do savršenstva razvio. Iako je u nekoliko navrata izlazio iz politike, na vrlo dobro plaćene menadžerske pozicije nekih od najvećih naftnih kompanija u Americi, ljubav prema politici i nezasitna glad za moći nikada ga nisu napustili.
Kada je došlo vrijeme da mlađahni, i u najmanju ruku, vrckasti, George Bush mlađi stupi na predsjednički tron Chaneyu je ponuđena simbolična potpredsjednička pozicija koju je savršeno iskoristio da zavlada Amerikom iz sjene. Bushevo kronično neznanje i duboku nezainteresiranost za posao prvog čovjeka Amerike ovaj je prigrlio kao priliku.
Kako smo živjeli to vremensko razdoblje tada su nam svi ti događaji manje više poznati. No ono što nam nije poznato kakav je Chaney bio iza kulisa.
Tradicionalno demokratski Hollywood, od dolaska Trumpa na mjesto predsjednika, vodi glasnu kampanju protiv republikanaca dok u stvarnosti štite vlastite financijske interese upakirane u borbu za ljudska pravu. Iz tih motiva pomislio sam kako će ovaj film biti pamflet takvih "ideja".
No barem sam se djelomično prevario. Razlog zbog čega je to tako, prikaz je privatnog života Chaneya. Iako u poslovnom smislu vrlo nemilosrdan, u privatnom životu bio je sušta suprotnost. Osjećajan, požrtvovan i do daske lojalan. Filmski je portretiran, unatoč silnim političkim kontroverzama, kao suprug i otac za medalju.
Upravo je to dio koji filmu daje kredibilitet.
Što se tiče glumačkog ansambla on je gotovo pa dream teamovski. Christian Bale je ponovno napravio podvig transformirajući se u Chaneya što je predmnijevalo nabijanje kilaže, besprijekornu šminku te imitaciju do savršenstva njegovog govora, hoda i mimike. Iako još uvijek čekamo službene nominacije za nagradu Oscar, moram istaknuti da je Bale apsolutno zaslužio upasti u najuži krug nominiranih za nagradu za najbolju mušku ulogu.
Amy Adams savršena je u ulozi dinamične i prodorne supruge Lynn za koju se također može reći da ima vrlo dobru kemiju s Baleom. Uloga s kojom imam problem je ona Steve Carella kao Donalda Rumsfelda. Nažalost, vidljiva je glumačka kvaliteta Balea, Adams i Rockwella nasuprot Carella. Unatoč vrhunskoj šminki kada na ekranu ugledate Rumsfelda zapravo vidite Carella koji se igra maškara. Posebno je to očigledno u scenama s izvanserijskim Baleom. Iako je film drama, ofarban je svijetlim bojama komedije koja bi Carellu trebala olakšati posao, međutim, niti to nije bilo dovoljno.
Nešto što bih mogao istaknuti kao negativ filma je pretjerano objašnjavanje radnje do najmanjih detalja što me kao gledatelja filma uvrijedilo. Radnja nije toliko kompleksna da nam je potrebna naracija koja bi prepričala i pojasnila svaku sitnicu koja se u njemu događa.
Ako se odlučite pogledati ovaj film u kinu onda ne očekujte turobnu političku dramu već, gotovo pa Scorsesijevski, zakuhan gulaš politike, novca, moći i ratovanja. Film sa sjajnim kastingom, zabavnom režijom i opisom vrlo zanimljivog djelića novije povijesti.
What's not to like !
Vice: 4/5