Recenzija: Outlaw King (2018)
Onako ispod oka prošao mi je film skromna naziva „Outlaw King“ s Chris Pineom u glavnoj ulozi, dok sam TV upravljačem pretraživao novu filmsku poslasticu. S namjerom da budem napokon odvažan i udaljim se od SF žanra odlučio sam se, ne očekujući od filma ništa, udariti tipku enter. Zavalio sam se u krevet i povratak u prošlost, točnije u 14. stoljeće, mogao je otpočeti.
Nakon smrti Williama Wallacea i ugušene pobune kojom je pokušao ujediniti sve Škote u borbi protiv ugnjetavačke Engleske čizme na scenu je stupio mladi, samozatajni princ Robert Bruce (Chris Pine). Sin kralja na zalasku tek je izašao iz borbi protiv istog kada je njegov otac potpisao primirje s Engleskom krunom. To je rezultiralo mirom koji su obilato platili većim porezima. Mirnodopsko razdoblje nije niti započelo, a novi sukob bio je na pomolu.
Čaša se prelila onog trenutka kad je kralj postao samozatajni princ Bruce. Njegov genijalan taktičarski um uspio je potući Engleske trupe do koljena i dati im do znanja da sjašu s grbe.
Iako mi je Chris Pine vrlo simpatičan, nisam ga mogao zamisliti u ulozi Škota iz 14. stoljeća sa svojim savršeno njegovanim lice, američkim naglaskom i kristalno plavim očima. Preplašio sam se da će se njegova rola pretvoriti u glumatanje i loš pokušaj maskenbala. No iznenađujuće, tome nije tako bilo. Šminka i kostimi uz njegov, jednako vjeran, izgovor škotskog jezika odavali su dojam da se uistinu radi o tamošnjem plemiću.
Film nema karizmu Gibsonovog Bravehearta no ono što s ponosom ima je dinamična priča, dobri likovi i nažalost kratko trajanje. Kraj filma djeluje zbrzano, dok se emotivni dio odnosa između Brucea i njegove djeve Elizabeth Burgh (Florence Pugh) naveliko usiljeno pokušali učiniti dubljim no što on jeste. Ne kažem da je kemija između njih dvoje loša, već su im dali premalo vremena da ekraniziraju taj emotivni žar.
Ovaj film klasična je priča o Davidu i Golijatu. Priča o borbi slabijeg protiv jačeg uvijek je privlačna gledateljstvu. Posebno ako je bitka izvojevana na lukav i dovitljiv način. S te strane ovaj film ima što za prikazati. Što je najvažnije film je poprilično precizan prikaz povijesnih događaja za razliku od Bravehearta, koji je, iako vrlo dobar film, iznimno povijesno netočan.
Realizam nije samo vidljiv u izgledu setova i bitaka već i u karakterizaciji likova, posebice Brucea. On je čovjek od krvi i mesa. On ima dvojbe, nesigurnosti, strahove, trenutke pogubljenosti i dezorijentiranosti. Jednako tako ima vrlo prirodan način ophođenja prema svojim saveznicima, način na koji grli svoju Elizabeth djeluje uvjerljivo, način na koji tuguje djeluje spontano.
Njegov proces postajanja kraljem nije kratkotrajan već postepen. Radi se o modeliranju njegovog psihološkog profila u kalup onog liderskog. Nešto slično Aragornu iz Gospodara Prstenova. Od osobe koja zazire od trona pa sve do čovjeka koji je u njemu ugodno zavaljen.
Ako već do sada Chris Pine to nije pokazao ovaj film jasno je demonstrirao o kakvoj se glumčini radi.
Redatelj filma je David Mackenzie. Ozbiljna redateljska njuška, čiji je film "Hell or High Water" bio jedan od favorita na prošlogodišnjim Oscarima. Upravo u tom filmu Pine i David ostvarili su suradnju zbog koje ga je ovaj i pozvao da bude dio njegovog slijedećeg projekta. Točno se vidi kako je umješna redateljska ruka vješto kormilarila ovim filmom i odvela ga od početka do kraja u sigurnu luku. Na tom putu nije bilo nekih egzibicija, ali je put bio siguran i jasan. Što se točno vidi po filmu. Nije ovo uradak koji će pomaknuti granice filmske umjetnosti ali je film koji na vrlo dobar način priča priču o slavnom junaku.
Lijepo da se Netflix orijentirao i na projekte koji nisu pusti Sci Fi i drame već su svoj kreativni fokus usmjerili i na povijesne spektakle. Ako je ovaj film pokazatelj novih trendova kojima će se Netflix produkcija kretati onda je to zasigurno dobro odabran smjer djelovanja.
Oulaw King je ugodno iznenađenje i svakako velika preporuka za gledanje !
Outlaw King: 4/5