Recenzija: Fantastic Beasts 2 (2018)

Kako se bavim filmom, često mi je upravo on alat preko kojeg razaznajem vrijeme i to prema datumima kada su filmovi doživjeli svoje premijere. Te 2016-te prvi nastavak Fantastičnih zvijeri doživio je svoju kino premijeru. Upravo zbog tog filma ta godina ostala je dio mog sjećanja, zarobljena u romantičnoj kapsuli prošlosti.

Lijepo je što su filmovi iz magičnog svijeta Newt Scamandera nastavili s tradicijom prikazivanja u zimskim mjesecima. Iako mi je rođendan na proljeće, s godinama mi zimski mjeseci postaju sve draži. Unatoč teškim čizmama, kaputima i niskim temperaturama nema ništa ljepše od zagrebačkog adventa, kuhanog vina, vruće čokolade sa šlagom i vrelih fritula u promrzlim rukama. Dok hladnoća obraze dere taj zimski napoj, baš poput čarolije, drži raspoloženje na nivou.

Klasici poput „Sam u kući“, Harry Potter filmova i Gospodara prstenova postali su neizostavni sastojak za stvaranje ugođaja za vrijeme zimskih blagdana. Na toj listi svoje mjesto već sigurno zauzimaju prva dva od ukupno pet nastavaka Fantastičnih zvijeri, koliko ih je trenutno u pripremi. Za razliku od razvučenih Hobbita, koji nikada nisu osvojili srca fanova, ova franšiza to uspijeva zahvaljujući nekolicini faktora od kojih je jedan - Johnny Depp.

Čovjek čija je karijera unazad pet godina u slobodnom padu, čovjek kojeg žene ostavljaju više od Jamesa Bonda, čovjek koji je odnedavna izgubio franšizu koja ga je držala na životu (Pirate s Kariba), bori se poput utamničene zvijeri za golo preživljavanje. Ovaj film i ova franšiza bile su njegova posljednja slamka spasa! Prema recenzijama koje su pristigle, mišljenje publike i kritike je unisono – Johnny Depp je prvo ime ovog filma. On je u ovom slučaju Zlatan Ibrahimović Fantastičnih zvijeri. Njegova prezenca i izgovoreni dijalozi, djeluju hipnotizirajuće na publiku u ulozi ozloglašenog Grindelwalda, Voldemorta prije Voldemorta. Još je rano govoriti o comebacku no zasigurno je na dobrom putu da do njega dođe.

Deppu s desna sjedi Eddie Redmayne u ulozi naslovnog junaka Newt Scamandera. Za razliku od Pottera čiji je glavni forte magija, ovaj heroj ne koristi ništa takvo kao svoju komparativnu prednost nad silama zla. Njegova supermoć je ispravan moralni kompas. Naizgled šlampav izgled njegova je mimikrija koja vješto prikriva pravu mu narav. Baš kao i zvijeri o kojima tako brižno skrbi, svoje neprijatelje eliminira upravo s tom animalnom karakteristikom.

Uz spomenuti duo može se uvrstiti i Jude Law u ulozi karizmatičnog čarobnjaka Dumbledorea. On više nije stara lešine umotana u plahtu kakvu poznajemo iz Potter filmova. Sada je šarmantni gay dandy u naponu snage. Nažalost, kao i u svim ulogama koje su svojevrsni prequel, glumac je ograničen u osmišljavanju lika s već prethodno utabanim stazama njegovih prethodnika. U tom smislu Law je pomaknuo granice maksimalno od onih koje su postavili glumci Richard Harris i Michael Gambon glumeći ovog kultnog maga.

Ostatak glumačke postave sasvim je pristojno nastavio razvijati role dok je jedan od glavnih likova iz prošlog nastavka u ovom postao moralno labilan i promijenio stranu.

Narativ je vrlo jednostavan. Klasična priča o dobri protiv zla. Na strani zla Grindelwald, na strani dobra Dumbledore i Scamander sa svojom družinom. Ponovno gledamo poljuljano Ministarstvo magije i korumpirane aurore. Upravo rigidnost, tromost i bahatost sustava daju prednost Grindelwaldu da se adekvatno postavi, rekuperira i organizira. Ne samo to, on uvelike uspijeva privući i novi broj sljedbenika. Njegova ideja vrlo je privlačna velikom broju čarobnjaka i vještica. Ideja koju propagira, u svom korijenu, veoma je slična onoj nacističkoj. Bazirana je na podjeli i podčinjavanju određene društvene skupine. Kod nacista su to Židovi dok su kod Grindelwalda to tzv. Muggles, odnosno sav nečarobnjački svijet. Prema njemu, nama običnim smrtnicima, treba dati pravu svrhu koja je u suštini istrebljenje ili ropstvo.

Trenuci kada Depp svoju ideju izlaže istomišljenicima na pariškom groblju Père-Lachaise po meni je vrhunac filma i Deppove gliumačke vještine u ovom filmu. Njegov nastup nije teatralan već vrlo umjeren. U toj smirenosti skriva se sva brutalnost lika kojeg portretira.

Fantastic Beasts: The Crimes of Grindelwald solidan je nastavak uvjerljivijeg originala. Na svu sreću prvi film lupio je vrlo dobar temelj tako da prosječan nastavak ili potencijalno prosječni nastavci taj dojam, barem još neko vrijeme ne mogu narušiti. Ovim filmom više smo se pozabavili Grindelwaldom, njegovim motivacijama, osobnošću i nakon što je prvi film poslužio za logično upoznavanje s Newtom, drugi je ispunio misiju zbližavanja publike s njegovim antipodom.

U svakom slučaju, solidan film s nekoliko svijetlih trenutaka. Definitivno poslužio svrsi svojevrsnog bypassa između prvog i trećeg filma. Kao što će zasigurno to biti i četvrti film između trećeg i petog. Često je pravilo da su prvi, treći, peti i, u nekim slučajevima, šesti filmovi oni koji bi trebali, barem prema scenariju, biti ključni za franšizu. Često to tako i ne biva.

Samo se nadam da će svaki naredni nastavak ove franšize biti bolji od prethodnika.

Fantastic Beasts: The Crimes of Grindelwald: 3/5