Retrospektiva - War Machine (2017)

Ne znam što bih rekao o Brad Pittu ali jedno je sigurno. Ma koliko god se trudio, prisiljavao i pokušavao, jednostavno ne mogu naći način da ga gledam kao ozbiljnog glumca kojim ga njegova PR mašinerija pokušava prikazati. Za mene, on je preglumljeno lice s naslovnice koje je svoju filmsku karijeru uspjelo izgraditi na statusu celebrityja. Slično poput njegove mu bivše supruge – Angeline Jolie.

Sinoć nisam bio u nekom raspoloženju za teškom drametinom već za filmom koji bi svojim sadržajem mogao ponuditi „light“ filmsku večer. Nešto slično uspio sam pronaći u filmu iz 2017. godine i to, upravo, s Brad Pittom u naslovnoj ulozi.

Film, War Machine, priča je o američkom rezolutnom, ambicioznom generalu Glenu McMahonu (Brad Pitt) i njegovoj posljednjoj misiji u Afganistanu. Film prepričava nastanak kontroverznog članaka iz časopisa Rolling Stone u kojem McMahon otvoreno kritizira tadašnjeg predsjednika Obamu i njegovu administraciju zbog, prema njemu, neadekvatne podrške u vojnoj intervenciji u Afganistanu.

Pittov portret generala je tragikomično karikaturalan te se pokušava prikazati druga strana, na prvu, vrlo jednodimenzionalne osobe kakvom se McMahon čini. Čovjek je to koji poznaje malo toga. Bez ratovanja, vojarni i vojnika njegov život ne postoji. Distanciran odnos sa suprugom (Meg Tilly) i sinom, kojeg nemamo prilike vidjeti, zorni su prikaz toga.

Kako je prošao brojna bojišta diljem planete pored sebe drži isti, pobjednički, tim koji svaku njegovu želju pokušava pretvoriti u stvarnost. Kao član tog tima novo je akvizirani PR stručnjak Matt Little (Topher Grace).

Pitate se možda, koji će k... generalu na misiji u Afganistanu - PR stručnjak ?

Logično pitanje zahtjeva logičan odgovor.

Tadašnja situacija američke vojske bila je u poražavajućem stanju, a s dodatnih 40 000 trupa, koje je general McMahon zahtijevao, njegovi zacrtani cijljevi transformirali bi se iz iluzije u stvarnost.

Kako tadašnji predsjednik Obama na njegove vapaje nije reagirao bilo je potrebno natjerati ga da pozornije sluša. U tom trenutku uskače Matt Little koji organizira televizijske nastupe. Takva, agresivna, PR taktika pružala je rezultate koji su doveli do toga da je McMahon uspio dobiti vojnike koje je tražio no kasnije se susreo s nova dva problema. Jedan problem bio je vojni, a drugi medijiski.

Vojni problem može se sažeti u dvije riječi – “nevidljivi neprijatelj”.

Naime, gotovo pa da je bilo nemoguće razaznati talibane od pučanstva. Vrlo često bio je slučaj da se radilo o istom pojmu. Kada vojska nema jasnog neprijatelja tada se događaju nesretne civilne žrtve. To ima za posljedicu da image Amerike u Afganistanu i nije najsjajniji, dok talibansko članstvo postaje sve brojnije.

Bio je to novi izazovi za vojnika starog kova. Nije ni sam bio svjestan kakav mu se kraj sprema, a kraj je uslijedio s medijskim skandalom objavom intervjua u Rolling Stoneu. McMahon je smijenjen, a na njegovo mjesto došao je novi nabrijani taubek predodređen na neuspijeh.

Redatelj filma je David Michôd, ovim filmom pokušava na duhovit način opisati drugačiju problematiku ratne situacije. Upravo zbog takvog, humorističnog, pristupa i nemate osjećaj da gledate klasičnu ratnu dramu s moram poginulih i iskasapljenih. Dapače, u filmu, bar koliko sam uspio vidjeti, rijetko tko pogiba. Redatelj u tom pokušaju relaksiranja tmurne problematike donekle i uspijeva. Žalim što ovaj material nije dospio u ruke braće Cohen. Oni bi uspjeli poentirati na apsurdnosti situacije i ekscentričnosti McMahona.

Ironija je u tome da više vremena provedemo promatrajući situacije u kojima se glavni junak nalazi no što smo se bavili njegovim motivacijama. Zapravo, jedino što o njemu znamo je to da se radi o bolesno ambicioznoj osobi koja je de facto emotivni invalid.

Zašto je tomu tako ?

Odgovor na to pitanje nikada nismo dobili.

Koja mu je motivacija da čini to što čini?

Ponovno, odgovor na to pitanje nikada nismo dobili.

Zbog čega je otuđen od obitelji?

Odgovor na to pitanje ponovno je nedostupan.

Upravo zbog toga što se nije zašlo u dubine ličnosti generala McMahona stječe se utisak o njegovoj karikaturalnosti. Vjerujte mi ne želite da vam gledatelji imaju takvu impresiju o glavnom liku.

Poprilično su to bazična pitanja koja zahtjevaju bazične odgovore. Nakon što bi na njih dobili odgovore onda bi smo mogli sjesti i diskutirati o aspektu Pittove glume. Želim vjerovati da je njegova gluma bila rezultat inputa redatelja, makar i nisam toliko siguran. Njegov portret posjeća me na očajnu izvedbu Ashtona Kutchera u ulozi Steve Jobsa. Svoju ulogu shvatio je predoslovno. Pokušavaući “skinuti” hod i mimiku junaka zanemario je sve ono ostalo što bi filmskom junaku udahnulo život.

Doista, film je ovo koji treba gledati u utorak u 23 sata bez ikakvih očekivanja.

Kakav termin, takav film.

War Machine: 2.5/5