Retrospektiva - Project X (2012)
Project X film naoko znanstveno fantastičnog naslova u sebi nosi ovozemaljsku znanstveno fantastičnu tinejdžersku priču.
Film nastao 2012. godine inspiriran je istinitim događajima iz Australije. Radnja prati tri 18-godišnjaka, Thomasa, Costu i JB-a koji spremaju rođendansku zabavu u Thomasovoj kući. Kada ga roditelji napuste sve izgleda kako će tri introvertna momčića provesti večer uz vino i gitare. No sudbina je imala drugačije planove.
Kako večer napreduje ljudi se počnu skupljati te dok su se snašli u njegovom vrtu, kući i kvartu našlo se preko 1500 ljudi. Ispalo je kako je poduzetni Costa stavio reklamu za tulum na lokalnom radiju u Pasadeni. Na kraju je večer skončala s nezapamćenim neredima, intervencijom specijalaca i sveopćom ludnicom. Kao da to nije bilo dovoljno, već je i kuća domaćina devastirana do temelja, a naša škvadra skončala s tužbama prišivenim uz svoja imena.
Režiju potpisuje Nima Nourizadeh inače sin priznatog iranskog znanstvenika Alireza. Njegov redateljski opus do sada uključuje filmove s tinejdžerskom tematikom od kojih je Project X napravio uvjerljivo najjači odjek.
U filmu Milles Teller ima cammeo ulogu i ostajem pri dojmu da se čovjek odlučio pojaviti u filmu isključivo zbog besplatne cuge i zgodnih riba na setu.
Film poprilično jednostavnog narativa i priproste priče osvaja gledatelja sa simpatičnim junacima. Njihove brige, frustracije i snovi manje više bili su snovi svih nas u njihovim godinama. Posebno nam je poznat osjećaj uzbuđenja kada bi nam starci ostavljali gajbu na par dana. Trenuci kada smo ih ispraćali na more uz nezaboravna obećanja kako alkohola biti neće dok su oni tu notornu laž prihvaćali kao utjehu. Iz vlastitog iskustva govorim, da čim su se vrata od stana zalupila i roditelji krenuli putem relaksacije naručivala se jumbo pizza i udaralo se po dvoguzim pivama. Ubrzo se u stanu pronašlo preko desetak ljudi i za čas našao bih se u romantičnom zagrljaju s WC šoljom rigajući stilom Čarizarda. Nažalost, rigala se nije vatra.
Dan nakon počelo je čišćenje mjesta zločina u stilu CSI: MIAMIJA. Tek nakon nekog vremena kada bi se roditelji mahinalno susreli s izdajničkim susjedima saznali bi da je njihovo milo dijete diglo kvart u zrak, no tko bi u to mogao povjerovati.
Kako je vrijeme prolazilo tako su se masovni tulumi svodili s 15 na 10 pa potom na 5 ljudi da bi na kraju skončao sam u društvu svojih najvjernijih prijateljica – Lise Ann i Alexis Texas.
Da...
Filmovi poput ovog služili su kao svojevrsno nabrijavanje pred izlaske. Energija kojom su prštali pružala je dovoljno materijala da mašta zapali i da se sami počnemo zamišljati u separeima s bocama vrhunskog alkohola, okruženi opaljenim ljepoticama dok plijenimo pažnju. Realnost je bila sasvim drugačija. Naši baršunasti separei bile su drvene klupe u parku gdje smo ispijali vina koja bi i ruski tenk pokrenula. Možete samo zamisliti na što bi sličili nakon četiri boce po glavi tog eliksira. Polupani, nalikom na kromanjonce, iz maglom okupanog parka, pod okriljem noći, onako podbuhli, ulazili smo u obližnje mitske „klubove“ odrvenjenih usnica, hrabra srca ali tupa mozga.
No sve su to čari odrastanja koje s vremenom ostaviš iza sebe i okreneš se nekim drugim „ozbiljnijim“ izazovima. Ostaju ti samo sjetna prisjećanja na to bezbrižno doba gdje je jedina briga na pameti bila barenje, cuganje i hopsanje po klubovima. Baš poput onih bezbrižnih tinejdžera u Coca Colinim reklamama.
Ono što ovaj film super obrađuje je mentalni sklop djece koja odrastaju u „savršenim“ obiteljima. Obitelji su to u kojima se svaka emocija štopa, djetinjasto ponašanje kažnjava, a klinci pretvaraju u zaposlenike. Kada se tim istim klincima dogodi moment „Project X“ onda se svi čudom čude kako je do njega došlo. Kao što cijev od plina ne možeš stalno zavrtati tako ne možeš nad djecom provoditi kontinuiranu stegu. Tu i tamo stvar treba otpustiti i pustiti da se dogodi kako im životi ne bi završili devastirani nekim od epizoda tragičnih „dokazivanja“ ili tjeranjem inata tim istim roditeljima.
Prije bih ovaj film preporučio roditeljima no klincima jer bi za njih to bilo puno poučnije iskustvo od tupavih turskih sapunica i raznoraznih rijalitija koji im truju mozgove. Slobodno neka Project X gledaju kao dokumentarni film. Neka se malo prisjete vremena kad su imali dušu koju su negdje putem zagubili.
Project X: 3.5/5