Recenzija: Lost in Space (2018)

Prošli vikend odlučio sam se uplatiti nekih 11 eura u obliku mjesečne pretplate za – Netflix.

Priznajem, oduševio sam se njegovom jednostavnošću, elegancijom i kvalitetom sadržaja. Imam neki čudan feeling kako sam svoje konzumiranje filmova i serija s tim potezom odveo na novu evolutivnu razinu. Od snimanja filmova na VHS-icu, „prženja“ skinutih ripova, kupovanja originalnih diskova pa sve do ovoga sada. Iako je servis na prvu izvrstan primijetim kako im nedostaje izvjestan broj filmova ne-Netflix produkcije. Upravo ta, Netflix produkcija, najviše privlači pozornost. Počevši od filmova pa sve do serija taman kada pomislite da neki naslov nema sposobnost "izuti vas iz cipela" on vas odjednom pozitivno šokira.

Jedan od tih "šokantnih" naslova upravo je i tema ovog teksta.

Razlog zbog kojeg se Netflix odlučuje producirati sve više SF-ova zasnovan je prevenstveno na činjenici da se radi o produkcijskoj kući čiji je glavni fah obrađivanje te vrste materijala no još je već razlog kolosalni uspijeh serijala Altered Carbon.

Lost in Space serijal je čiji izvorni TV predložak datira još iz 60-tih godina kao konkurentski odgovor medijske kuće CBS na Star Trek. Za razliku od Kirka, Spocka i ekipe Izgubljeni u svemiru fokusirao se na kozmičke avanture obitelj Robinsonovih. Kao jedan od svojih prvih angažmana upravo u tom serijalu pronašao je tad novajlija, a danas jedan od najvećih filmskih kompozitora svih vremena – John Williams. Williams je skladao uvodnu temu serijala koja mu je pomogla da nastavi dalje razvijati svoju karijeru ubrzanim tempom.

Ako mislite da je taj serijal bio jedina ekranizacija ovog materijala onda se varate!

Vjerojatno će generaciji rođenoj 80-tih ili početkom 90-tih naziv ovog rebootanog serijala itekako zavibrirati u ušima i vratiti ih u njihove teen dane. Prvenstveno će to biti tako zbog uloge Matt LeBlanca, najpoznatijeg po ulozi tupavog Joeya iz Prijatelja, koji je napravio jedan od vrlo rijetkih izleta u filmske vode upravo u ovoj verziji Izgubljenih u svemiru. I odmah se ugušio.

Film nije uspio niti dotaknuti filmska platna, a već ga je kritika počela masakrirati. Čim je nanjušila krv, publika je nastavila u istom tonu. Film je proglašen debaklom, a karijera LeBlanca ostala je prikovana za male ekrane.

I tako, dani su se pretvarali u tjedne, tjedni u mjesece, a mjeseci u godine i nakon dva desetljeća doživjeli smo novi verziju ovog SF materijala. Samo ovaj put ne radi se o hrpetini likova u kožnim outfitima što hopšu po glaksijama dok im Sandstorm para uši. Ova inkarnacija priče priča vrlo ljudsku priču gdje je naglasak na dobrom razvoju likova, njihovim međusobnim odnosima. Upravo zato ovaj reboot i ima najbolji odaziv kod publike i kritike. Ponajviše je tome tako zbog činjenice da se mi kao gledatelji možemo relativno jednostavno, brzo i bezbolno poistovjetiti s glavnim herojima čak i postupke negativaca u najamanju ruku možemo razumjeti. K vragu i robot iz serijala izaziva simpatiju.

Produkcija je vrlo decentna i oprezna u svojim nastojanjima da se ne zanese s preproduciranjem koje bi narušilo autentičnost svemira koji su uspjeli stvoriti. Apsolutno niti jedno glumačko ime nije zakazalo u svojoj izvedbi ali bih ipak najviše istaknuo mladog Maxwell Jenkinsa (Will), Mina Sundwall (Penny) i Parker Posey u ulozi Dr. Smith. Dugo nisam vidio tako manipulativan lik interpretiran na tako vjeran način. Uloge roditelja pripale su Molly Parker i Toby Stephensu. Parker ste imali prilike vidjeti u još jednoj od sjajnih Netflix produkcija kao što je House of Cards dok je Stephensova najpamtljivija rola nažalost ona negativca iz Jamesa Bonda: Die Another Day. Upravo mi je zbog potonjeg drago da je napokon dočekao ulogu koja bi mu mogla skinuti stigmu negativca sa portfolia i pokazati njegovo pravo svjetlo Hollywoodu.

Radnja serije smještena je u bližu budućnost. Zemlja je kontaminirana te su započeli planovi za kolonizacijom drugih planeta. Izbor je pao na one iz sazviježđa Alfa Centauri. Putem, brod “Resolute” biva metom napada zbog kojeg se počne urušavati na obližnji planet. Ostatak prve sezone bavi se preživjelima i njihovim pokušajima bijega s tog planeta natrag na "Resolute".

Tvorci serijala scenaristi su Matt Sazama i Burke Sharpless najpoznatiji do sada po svom radu na rebootu Power Rangers filma, Gods of Egypt, The Last Witch Hunter. Većinom su to naslovi koji ne privlače pretjeranu pozornost ali su im uspeli dati vremena da ispeku zanat te su s Rangersima privukli pozornost na sebe. Slično kao i braća Duffer sa Stranger Things serijalom. Izgubljeni u svemiru nije samo prosti naziv serijala već je stanje u kojem se nalazi obitelj Robinsonovih. Stanje je to totalne pogubljenosti. No pred kraj serijala stare rane zacijele i djeluju kompaktnije no ikad. Bez obzira na izazove koje će im svemir staviti na put u drugoj sezoni (koja je već naručena) siguran sam da će iz njih izaći još jači.

Ne preostaje mi ništa više no preporučiti ovaj naslov tim više što nam jesensko vrijeme toplih dekica, vrućih čokolada i fritula polako ali sigurno kuca na vrata. Svi znamo kako nema bolje terapije protiv hladnoće od gledanja serija u toplom okruženju vlastitog doma.

Lost in Space: 4.5/5