Retrospektiva - Nemoguća Misija

Nemoguća misija, dvije su riječi što označavaju jednu od najuspješnijih i najdugovječnijih filmskih franšiza svih vremena. Na čelu te akcijske filmske franšize stoji čovjek niska stasa ali velike volje i jaka srca - Tom Cruise!

Izlizana TV serija iz 70 tih godina prošlog stoljeća pretvorena je u više milijardi težak filmski projekt koji već više od 22 godine drma kino dvoranama diljem plavog planeta svaki put nanovo nas iznenađujući nekom od senzacionalnim akcijskih scena.

Svih šest dosadašnjih nastavaka mijenjalo je redatelja. Najviše zahvaljujući tom potezu filmovi su to s različitim kreativnim tonalitetom. Prvi film koji je u biti istinski špijunski triler i film bez kojeg bi ovaj filmski imperiji vrijedio pišljivog boba, a režirao ga je redatelj kultne „Francuske veze“ – Brian DePalma.

Kako je original postavio dobre temelje kod kritike i publike, a karijera Cruisea rasla meteoritskim usponom nastavak je bio neminovan. Četiri godine kasnije na pragu novog milenija sve je u znaku kožnih jakni, akcijskih naočala i Matrixa pa je svojevrsni makeover doživjela i Nemoguća misija. Ethan Hunt pustio je kosu, kesi se više no inače, a slow motion je u svakoj drugoj sceni. Dva pištolja i bijela golubica klasičan su dio kičerskog asortimana kojeg hongkonški redatelj John Woo još od svojih početaka plasira. Moram priznati da sam slab na njegove filmove ma koliko god kičasti bili. Sivi, vjetrom napuhani baloner, dva pištolja i famozni skok-šut na bok dok metci sijevaju usjekli su mi se u sjećanje. Hit filmovi poput Face Offa, Hard Targeta ili njegovih ranijih radova s Chow Yun Fatom u naslovnoj ulozi bili su i ostali neki od mojih najdražih akcijskih filmova. Upravo je takav bio i drugi nastavak Nemoguće misije. Iz poprilično atmosferom turobne i prigušene De Palmine prve Misije dobili smo u Hollywoodski spektakl u punom smislu riječi.

Može se reći kako je drugi nastavak bio taj koji je odredio putanju kojim će se kretati naredni filmovi iz serijala. Moram istaknuti kako je Nemoguća misija uvijek zadržala onaj zanatski dio filmaštva na zavidnom nivou. Uvijek su to bile intrigantne priče, dobro raspisani likovi koji su nam omogućavali da to filmsko iskustvo ne bude isključivo svedeno na vizualni spektakl.

Svaki film iz serijala redovito je mijenjao redateljsko ime što je rezultiralo filmovima koji su istim različitim kistovima oslikavali isto platno. Pa tako imamo osjećaj da gledamo film iz istog univerzuma no s blagim autorskim pečatom. De Palma je snimio triler, Woo Akcijski blockbuster, J.J. Abrams nije mogao bez mistike dok je u četvrtom nastavku animator Brad Bird napravio kratki izlet u svijet igranog filma i vrativši film njegovim korijenima. Peti nastavak pripao je dugogodišnjem Cruiseovom suradniku Christopheru McQuarrieu koji će biti prvi redatelj koji će reprizirati svoj potpis in a šestom nastavku.

Radi se o nagrađivanom scenaristu koji je najviše traga ostavio radeći upravo na Cruiseovim filmovima poput Edge of Tomorrow, Jack Reacher i Valkyre ali i na The Usual Suspects. Evidentno je kako se radi o čovjeku koji je pisao scenarije koju su se fokusirali na grupu više no na pojedinca. Uvijek su to grupe koje su na neki način u offu. Pa tako iz singulariteta Ethan Hunt prelazi u pluralitet. I dalje se Film, dakako, vrti oko Cruisea no glumačka postava je pojačana sa Simon Peggom i Rebeccom Ferguson.

Zanimljivo, kako su godine prolazile Ethan Hunt je bivao aseksualniji. U prvom filmu imao je erotičnu partnericu s kojom je otvoreno flertovao u drugom je zbog ženke skakutao s jednog kraja Australije na drugi. U trećem se filmu transformirao u pokušaj obiteljskog čovjeka. Tad je na red došao četvrti film s kojim je označen - rez. Ženski likovi tretirani su, poput namještaja – potpuno ravnodušno, emotivno distancirano ili još preciznije – beskrvno.

Valjda zbog manjka erotike agent Hunt je potpuno poludio pa su uslijedile nikad luđe vratolomije. Počeo je skakati s Burj Khalife, ispadati iz vlakova, visiti s teretnih aviona, a sudeći po najnovijem trailer za šesti film skakati iz aviona. Možda bi mu ipak za zdravlje bilo bolje da privede neku od dama… No kako kaže ona stara narodna: dok drugom ne smrkne, drugom ne svane. Dok Ethan Hunt pati, mi kao publika uživamo.

Kako je drugi nastavak odredio svojevrsni blockbusterski ton Nemoguće misije tako je treći film J.J. Abramsa uspio taj film i dalje zadržati na izvjesnom nivou bez da pređe u parodiju samog sebe, što je često bio slučaj kod filmova posvećenim tajnom agentu – 007. Za razliku od Bonda, gdje upravo prethodno spomenuta erotičnost i senzualnost nježnijeg spola igra veliku ulogu u definiranju lika Jamesa Bonda kod Ethana Hunta puritanština je uvijek postojana. Činjenica da današnji Bondovi više sliče na filmove Nemoguće misije no obrnuto govori puno o kvaliteti materijala koji su ekipa na čelu s Cruiseom uspjeli generirati. J.J. Abrams sa svojom producentskom kućom Bad Robot uspio je ukomponirati sve ono najbolje što su prva dva nastavka pružila. Turobnost, situacijsku realističnost s jedne i apsurdnost s druge strane, motivacije likova, kao i toliko puta do sada spomenutu atmosferičnost atributi su koji krase ove filmove.

Huntovi antagonisti, često su puta ljudi koje ne obilježava fizička superiornost već, dapače, upravo suprotno. Radi se o recidivistima, ljudima koji dominiraju intelektom koje ovaj zaustavlja dovitljivošću po principu sam protiv svih. Likovi su to koje susrećemo na Interpolovim tjeralicama i koji sa svojim motivacijama daju lijepu nijansu realizma, realizma na kojem se inzistira iako se film zove Nemoguća misija. Kada bi se realizam izgubio tada bi i onaj dio fantastičnosti filma ishlapio poput otvorene konzerve piva. Tada bismo mogli konzumirati samo još jednu akcijsku franšizu s ispraznim puškaranjem. Filmovi su ovo čiji scenariji uistinu mogu postati dio našeg realiteta.

Kako god bilo, i ovaj put mogu vam obećati da ću stupiti u kino s velikim očekivanjima i gotovo sam siguran da ga neću napustiti razočaran. Jednostavno, voljeli ga ili ne, Tom Cruise gotovo uvijek počasti svog gledatelja s kvalitetnim uratkom. Sudeći prema inicijalnim reakcijama koje polako kapaju moj optimizam je opravdan.