Recenzija: Mission Impossible: Fallout (2018)
Tek što sam nahvalio franšizu Nemoguće misije odmah je uslijedilo razočaranje. Po prvi put nakon odgledanog filma iz serijala morao sam duboko uzdahnuti i reći ono standardno – meh. Razočaran sam. Razočaran klišej radnjom i predvidljivošću likova.
Bolno je bilo gledati marketinšku kampanju u kojoj se zvijezde filma pokušavaju uvući Cruiseu u guzicu. Nakon 2 do 3 minute gledanja promo intervjua stekneš dojam kako pričaju o kakvom božanstvu, a ne o akcijskoj zvijezdi. Tom skače, Tom leti, Tom puca, Tom trči. Nakon svog tog silnog „Tomanja“ čovjeku postane muka. Jedan od razloga zašto mi se sviđaju Marvelovi filmovi je dobrim dijelom i zbog odnosa između tamošnjih zvijezda koji djeluju prirodno i simpatično za razliku od permanentnog straha u očima glumaca koji uz Cruisea glume. Sve to bi se moglo izignorirati kada se to ne bi reflektiralo na sam film. No nažalost reflektiralo se.
Cruise je poput nekadašnjeg stopera Hrvatske reprezentacije Josipa Šimunića – standardno loš. No dobra stvar za svakog trenera/izbornika je u tome što zna koje su njegove prednosti i mane. Drugim riječima točno se zna što od njega može očekivati. Iznenađenja jednostavno bilo nije. Znalo se da je trom, da loše čita igru i da su mu živci tanji od Tuc krekera. Slično je i s Cruiseom. Svaki redatelj koji s njim radi zna da će se Tom i na glavu bacati u akcijskim scenama ali isto tako zna da njegova preglumljenost prekucava sve normative.
Glumci oko njega su tu podijeljeni po klasičnom holivudskom sistemu. Simon Pegg je humoristični lik, Henry Cavill je pritajeni negativac, Ving Rhames je Huntov dugogodišnji partner i informatičar, a pritom je još i crnac kako bi se sve demografske skupine zadovoljile. Imamo ovaj put pravu najezdu ženki. Ne jednu, ne dvije već čak tri.
Prva je dvolična agentica Rebecca Ferguson koja je zavodljiva i seksepilna kao ženka hijene u tjeranju. Druga je anemična Michelle Lynn Monaghan u ulozi davno zaboravljene Huntove supruge. Treća je krimi-đimi žena vamp kodnog imena “Black Widow” koju glumi Vanessa Kirby. Taj romantični četverokut bio je toliko nategnut da ga je bilo tužno za gledati. Problem je u tome što su Hunta u prethodnim filmovima pretvorili u aseksualnu akcijsku mašinu, a sad ga se odjednom pokušava pretvoriti u nezasitnog pastuha na kojeg se žene bacaju. Jadan čovjek.
Simon Pegg je Simon Pegg. Njegov lik ne odstupa niti za 5 posto. Ono što ste od njega u dosadašnjim filmovima Nemoguće misije imali prilike vidjeti, vidjet ćete opet. Razočaran sam Henry Cavillom. Ne da je njegova gluma loša već mu je lik napisan na predvidljiv način. Od prvog trena kada ga vidite na ekranu znate da je on potencijalni negativac. Toj predvidivosti doprinijela je i poprilično spoilerski nastrojena marketinška kampanja filma.
Na kraju balade kada se podvuče crta dođe se do zaključka kako su likovi koji okružuju Cruisea najobičniji statisti koji su tu kako bi gospodin Tom mogao s nekim u filmu razmijeniti dijalog.
Dok gledam on line kritičare (mahom one iz Amerike) kako im iz usta ispadaju bomboni dok hvale film na sva zvona čini mi se da živim u nekoj paralelnoj realnosti. Evidentno se publika navikla na ovakvu vrstu filmova te je svoja očekivanja kalibrirala na dosadašnja iskustva. Uistinu, vratolomije su u akcijskim scenama spektakularne. Jedino je problem u tome da su one u potpunosti nelogične i nepovezane. Stekne se dojam kao da je Tom Cruise poželio raditi neku novu pizdariju pa je iz tog razloga ona i nastala. Tom kaže: “Skače mi se iz aviona!“, a onda scenaristi i produkcija prionu na posao kako bi to ostvarili. Tom kaže: “Vozi mi se helikopter!“, a onda ovi udarnički opet prionu. Dok oni prianjanju u ispunjavanje želja filmske zvijezde ispuste iz vida da se snima film koji bi trebao imati inovativnu priču, sporedne likove s kvalitetnim pozadinskim pričama i motivacijama te uz sve nabrojano film mora odlikovati smislena i konzistentna priča. Posebno je to bitno kada imate film koji se zove „Nemoguća misija“.
Priča je konfuzna no ona se može sumirati u vrlo jednostavnu rečenicu: Ethan Hunt i njegov crew spašavu svijet od odmetnutih agenata i njihovih terorističkih ciljeva.
S milijardu pod-zapleta pokušalo se priču učiniti nešto složenijom, no barem na mene, taj efekt nije imao učinka. Bojim se kako je Fallout uistinu početak fallouta Nemoguće misije, osim ako se ne dogodi s novim nastavkom nešto uistinu senzacionalno, pustolovine vremešnog tajnog agenta koji se senzacionalno drži postaju već izlizane, repetitivne i što je najgore - predvidive.
Nadam se da će ekipa koja okružuje film dodati gas i servirati nam sedmi nastavak vrijedan odlaska u kino.
Mission Impossible: Fallout : 3/5