Recenzija - Jurassic World: Fallen Kingdom (2018)
Prije točno tri godine revitalizirana je kultna Spielbergova franšiza o dinosaurima koja je nastavila rasti na ruševinama mega kino hita iz 90-tih. S novim, mlađim zvijezdama, ispoliranim efektima i manje-više istom pričom Jurassic Park zakoračio je u 21. stoljeće. Štafeta se iz ruku Sam Neilla i Laure Dern preselila u ruke Chris Pratta i Bryce Dallas Howard. Na krilima dinamičnog dua s toplo-hladno vezom izgrađen je nastavak (četvrti nastavak cjelokupne franšize). Prvi film polučio je veliki uspjeh kod kritike i publike što se dobrano odrazilo na box office rezultate. S takvim, pozitivnim, dojmom nije bilo dvojbe kako ćemo za par godina gledati grandiozniji nastavak.
Danas, 2018. godine taj nastavak je doživio svoju premijeru. Za redatelja je odabran španjolski redatelj katalonskog podrijetla J.A. Bayona. Redatelj je to relativno anoniman široj publici. Najpoznatiji je kao redatelj horor filmova s izraženim talentom za stvaranje atmosfere malih, klaustrofobičnih i intimnih prostora. Definitivno se taj „tač“ osjetio i u ovom filmu. Dayona je zamijenio Collina Trevorrowa u ulozi redatelja dok se ovaj prebacio u ulogu scenariste. Koliko je studio zadovoljan poslom koji je Dayona odradio vidljivo je iz najave kako se redateljska palica vraća u ruke Trevorrowa već u sljedećem nastavku najavljenog za 2021. godinu.
Nakon što je otok s dinosaurima devastiran zahvaljujući događajima iz prethodnog filma nova prijetnja uzdiže se na obzoru. Probuđeni vulkan ugrožava sav život na otoku. U trenutku nevolje javlja se milijarder i prijašnji suradnik Johna Hammonda s namjerom preseljenja dinosaura na drugu, sigurnu, lokaciju. No njegov mladi štićenik ima drugačiji, pohlepniji plan. Njegov cilj je prikupiti dinosaure i prodati ih na aukciji najvećem ponuđaču. Možete zamisliti tko su sve ponuđači. Paleta se proteže od diktatora, plaćenih ubojica, dilera i sličnih spodoba.
Da li moramo uopće govoriti kako će taj plan krenuti u krivom smjeru?
Da, dinosauri će biti oslobođeni i pušteni u bijeli svijet ostavljajući priliku da ova franšiza prestane biti ograničena jednom lokacijom već se može preseliti na viši, globalni, nivo.
Glavna moralna dilema odnosi se na to da li dinosaure treba spasiti ili pustiti da odumru od posljedica vulkanske eksplozije? Neki od bisera koji zastupaju stav da se ubojice iz doba jure treba sačuvati ujedno su i naši heroji. S plemenitim ali do boli glupim ciljem krenuli su u avanturu njihovog spašavanja.
Iako su dinosauri postali veći s još kvalitetnijim CGI-om suštinski se malo toga promijenilo. Dok smo u prvom nastavku bili fascinirani moderniziranom verzijom Isle Nublar i novim, tehnološki, osvježenim konceptom zabavnog parka u ovom filmu taj „wow“ efekt je izostao. Šarm Chris Pratta bio je nedovoljan da film učini jednako dinamičnim i vrckastim. Prije svega odnos njegovog lika Owena s likom Bryce Dallas Howard, Claire, bio je u potpunosti bez razrade te je djelovalo kako je Owen u kudikamo intimnijem i emotivno nabijenijim odnosu s raptorom no što je s riđokosom ljepoticom.
Već je naporno gledati, po ukupno peti put, istu priču. Čovjek oživi dinosaura, čovjek pokušava obuzdati dinosaura, čovjek najebe. Kao i Alien filmovi ovi filmovi boluju od istog sindroma repetitivnosti. Ma koliko god pokušavali s boljim kutem kamere ili specijalnim efektima teško će taj filmski univerzum biti u dovoljnoj mjeri samoodrživ i publici zanimljiv ako nema neke od inovativnih elemenata potrebnih za franšizno osvježavanje. Jurassic World je to napravio ali nažalost Fallen Kingdom u tome ne uspijeva. Prije svega jer smo već sličnu priču gledali u trećem i uvjerljivo najslabijem Jurassic Parku do sada. Da mi je samo znati tko je došao na tu ideju?
Na kratko u dvije scene na početku i kraju filma možemo vidjeti i Jeff Goldbluma koji u ulozi znanstvenog eksperta moralizira o posljedicama očuvanja dinosaura. Simpatičan throwback ali ništa više od toga nemojte očekivati. Kao najpozitivniji dio filma prikaz je emotivne veze između Owena i raptora Bluea. Kao što sam ranije u tekstu napomenuo, odnos tog dvojica bio je emotivniji i srčaniji od bilo kojeg međuljudskog odnosa.
Sve u svemu nastavak je ovo koji nudi puno akcije, poneku misteriju i neočekivani zaplet ali mu temeljito nedostaje šarm prethodnika. Ipak je ovo samo tranzitni film koji nas vodi s otočnog jurskog parka na film globalne katastrofe. Ako ga kao takvog promatramo onda možda i nije takvo razočaranje.
Jurassic Park: Fallen Kingdom 2.5/5