Recenzija - Solo (2018)

Kakvo je to došlo vrijeme kad je dobro postalo loše, a loše dobro?

Nakon vidno razočaravajućih inicijalnih medijskih reakcija eminentnih portala posvećenih filmskoj kritici jedva sam se natjerao da pogledam Sola. Ako je i jedan od likova iz Star Wars galerije heroja zaslužio samostalan film onda je to – Han Solo. Za razliku od potpuno sporadičnog lika kao što je Bubba Fett kojeg smo imali prilike vidjeti u svega nekoliko sekvenci, ovo je heroj koji je svojom pričom zaslužio dva i pol satni film.

Do sada ste mogli primijetiti kako nisam fan Star Wars filmova, te ih smatram svemirskom sapunicom koju je debelo pregazilo vrijeme. Filmovi su to koji s manjim ili većim vremenskim odmakom iznova bezobrazno recikliraju iste motive. Naravno, mora se odati priznanje za prva tri zvjezdana filma koja su za to vrijeme bili i ostali klasici.

Kada je Disney još 2012. godine za 4 milijarde dolara kupio Lucas film mogla se očekivati sveopća ofenziva svega što na sebi nosi potpis Star Warsa. Za idejnu kapetanica broda ustoličena je Kathleen Kennedy. Sve se činilo kako je to pravac koji ne može imati grešku. Tako iskusna producentica iza koje su projekti poput gotovo kompletne filmografije Spielberga bila je garancija za uspjeh, a svi znamo kada Disney kupuje onda kupuje najbolje.

Gospođa Kennedy zasukala je rukave i odlučila Marvelov pristup filmske produkcije primijeniti u slučaju Star Warsa. Između svake nove epizode dobili bismo nekoliko samostalnih filmova nazvanih kreativno „A Star Wars Story“. No previdio se problem u toj kalkulaciji koji se zove "inovativnost". Upravo ona nedostaje Star Warsu još od početne trilogije.

Zvjezdana saga, nažalost, osim nostalgičnog efekta na kojem generacija iz 70-tih i 80-tih svršava u gaće i nema puno toga za ponuditi. Reciklirane priče uz turbo, mega, bombastične efekte i lens flare J.J. Abramsa evidentno nisu bili dovoljni. Nakon što je Epizoda 7. rezultirala golemim financijskim uspjehom, svi filmovi nakon toga su u financijskom smislu i to u kontekstu takve franšize – neuspjeh. Najveći razlog zašto je tome tako vidim u zasićenosti publike.

Film koji je tema ovog teksta došao je u kina u tom raspoloženju, nezasluženo utopljen u blues atmosferu.

Solo je prvi film nakon epizode 4 i 5 za koji mogu reći da je pravi dašak svježeg zraka u zvijezdama zagušenoj prostoriji. U svojoj osnovi Solo je western. Smješten u futurističko okruženje sa spektakularnim efektima i fantastičnim lokacijama on ipak ne može pobjeći od onoga što u osnovi jest – odmetnik s moralnim kompasom.

Otmice vlakova s blagom, pobunjenici s indijanskim kostimima, dama u nevolji, skupine pljačkaša i kartaške igre u zadimljenim barovima. Svi elementi jednog solidnog westerna su tu. Pod redateljskom palicom Ron Howarda film je poprimio konture nečeg svježijeg. Najveća manjkavost koju ne samo ovaj film ima već i svi prequeli jest - izvjesnost radnje. U tim slučajevima scenariji se podređuju konačnom, predvidivom, cilju. No za razliku od prve tri epizode gdje nam je ishod životnog puta Anakina Skywalkera također bio poznat, ovaj film uz pomoć šarmantnih i karizmatičnih likova, dobar dijalog, uravnoteženost drame i akcije dodaje efekt neizvjesnosti vrlo izvjesnoj radnji. Upravo na tom djelu se vidi vješta ruka holivudske iskusnjare - Rona Howarda.

Naslovnog junaka tumači mladi Alden Ehrenreich najpoznatiji po ulozi u fantastičnoj drami – Beautiful Creatures. On nema karizmatičnost i agresivnost Harrisona Forda no upravo taj prigušeniji emotivni izričaj Ehrenreicha ima dodatni cool element. Ponekad gledati Forda u ulozi Sola umara. Njegova over the top agresivnost i preglumljenost počnu daviti vrlo brzo.

Woody Harrelson dosadno je dobar. U ulozi dvoličnog kriminalca Becketta pokazao najviše u kontekstu glumačkog raspona od svih svojih kolega. Od bijesa, tuge, sreće, dvoličnosti Harrelson je pokidao u roli ovog mentorskog prevrtljivca.

Donald Glover u ulozi mitskog Landa Calrissiana gotovo pa da je i nadmašio mitsku ulogu Billy Dee Williamsa. Šarmantan, duhovit, vrckast i karizmatičan uspio je publici dočarati lik švercera s karizmom. Uz Harrelsona Glover je glavni glumački adut filma.

Možda i najslabija glumačka karika filma je nedefinirana majka zmajeva, Emilia Clarke.

Nažalost, njezina rola u Game of Thronesu uspjela ju je obilježiti što se reflektira na teži pronalazak njezine glumački udobne zone. Često ju dopadaju uloge akcijskih heroina koje joj nažalost ne leže. Slično kao i u Terminatoru, najveći neprijatelj njezine uloge upravo je njezin stas, puteno lice, bucmaste rukice u čijem je posjedu pištolj neprirodna pojava. Uloge u njonjavim romantičnim komedijama također su previše mimozaste za njezin glumački raspon. Evidentno se radi o vrhunskoj glumici koja nažalost ima uloge u kojima se potencira njezina fizikalnost što joj je prirodni limit. No njezina izvedba nije odvratila pozornost od radnje.

Nažalost, niti ovaj film nije izbjegao trendy temu političke korektnosti pa smo svjedočili jakom ženskom liku koji je ujedno i najveći galamdžija i buntovnik. Ma bravo Hollywood, ajmo sve žene tipizirati u kreštave, čangrizave kokoške i to upakirati u feminizam i ženstvenost.

Unatoč tromijem početku filma, i pokojoj glumačko/ideološkoj manjkavosti radi se o sasvim solidnom i korektnom filmu koji je dobra podloga za daljnje razvijanje priče. Kad uđete u filmsku priču ona vas vrlo brzo usiše i ne pušta do samog kraja. Dobre glumačke izvedbe, uzbudljiva filmska radnja, neočekivani preokreti i sve to smješteno u Star Wars univerzumu glavni su aduti ovog filma.

Za razliku od prijašnjih repriza s boljim efektima ovo je film koji zaslužuje vašu pozornost i vrijeme.

Solo: 3.5/5