Retrospektiva - Captain America trilogija

Lik Kapetana Amerike/Steve Rogersa prožet je laserski navođenim moralnim kompasom, snažnim integritetom i još jačim osjećajem za domovinu. U filmovima kao i u stripovima čini jedan od glavnih stupova temeljaca Marvelovog univerzuma.

Ako je Tony Stark otac onda je Steve Rogers majka svim Avengersima. Upravo odnos tog dvojca u središtu je svakog Avengers filma. S jedne strane moralno stamena sila u liku Rogersa uvijek korigira jeguljasti moral Starka.

Za sad Kapetan ima tri filma sa svojim imenom u naslovu. Svaki od filmova na svoj način je specifičan. Prvi film predstavlja glavnog heroja svijetu i priča njegovu priču postanka. Drugi nastavak je špijunski triler s natruhama teorija zavjera. Treći film može zamijeniti naziv Civil War s Avengers 2.5 s obzirom na količinu superjunaka koje okuplja.

U ovoj retrospektivi iskoristit ću Time stone i odletjeti nekoliko godina u prošlost točnije u 2011. godinu kada je u kina lansiran Captain America: The First Avenger.

Prvim filmom prikazan je Kapetanov sukob s krunskim neprijateljem - Red Skullom. Taj konflikt ostavio je za posljedicu to da Rogers biva zaleđen na dnu oceana s Tesseractom, moćnim izvanzemaljskim izvorom energije. Ono što on ne zna je to da Tesseract čini jedinstvo s preostalih pet tzv. Infinity Stonesa za kojima traga veća prijetnja od tad – Lokija i društva. Režiju potpisuje Joe Johnston najpoznatiji po režiji trećeg Jurassic Parka. Prvi film ujedno je i najslabiji no opet dovoljno dobar da postavi temelje priče za nove nastavke. Kako je karakteristika da Marvel svoj fokus prilikom pisanja scenarija polaže na heroje umjesto na negativce tako se taj trend i u ovom filmu nastavio. Red Skull je po prilično generičan negativac čija je glavna motivacija stjecanje moći radi moći i uspostavljana ultimativne globalne kontrole. Tog kultnog strip negativca portretirao je Hugo Weaving najpoznatiji po ulozi Agenta Smitha iz Matrix trilogije. Sve ono što je Smith bio, prije svega šarmantan, okrutan i beskrajno karizmatičan to Red Skull – nije. No svijet u kojem Kapetan obitava 40-tih godina 20. stoljeća dovoljno je zanimljiv da uspijeva zamaskirati eventualne manjkavosti u filmu. Kao još jedna zamjerka koju sam zabilježio iznenađujuće je loš CGI za film nastao 2011. godine osim naravno Steve Rogersa u manjem izdanju.

Drugi film, Captain America: The Winter Soldier iz 2014. možda je do danas najbolji Marvelov film. Za taj špijunski triler sa superherojskim naznakama u potpunosti su zaslužna braća Russo koji su si tim filmom kupili ulaznicu za redateljsko mjesto Avengers: Infinity Wara. Prepun preokreta i iznenađenja s uvedenim novim likovima i do boli dinamičnom akcijom redateljski duo skovao je od Winter Soldiera do sad uvjerljivo najozbiljniji film. U središtu tog filma kao glavni negativac je tajno udruženja Hydra iz prvog filma na čijem je čelu bio i izgleda ostao Red Skull. Hydra se potajice implementirala u S.H.I.E.L.D te od heroja Steve Rogersa napravila zločinca. U egzilu s partizanskim metodama i uz nekoliko saveznika vraća red i eliminira mrskog neprijatelja. Dok su svi mislili kako je drugi film vrhunac koji se može izvesti u okvirima ovog superheroja nismo se niti snašli, a treći film zakucao je na vrata.

Civil War refleksija je na posljedice iz drugog nastavka i pretežito sve Avengers filmove. U nastojanju da država stavi Avengerse pod kontrolu napisan je zakon koji naši heroji trebaju potpisati te time postati nesamostalni tijelo pod ingerencijom UN-a. Na jednoj strani nalazi se Iron Man koji je, zanimljivo, za potpis, dok je na drugoj - Captain Amerika. To razilaženje u stavovima kulminirat će fizičkim obračunom koji će ih razdvojiti upravo u trenutku kada trebaju biti najsložniji upravo zbog misteriozne opasnost koja tek dolazi.

Taj sapuničasti zaplet dobit će svoj rasplet u ovogodišnjem kino hitnu Avengers: Infinity War.

Što se Kapetana tiče i ovaj put računamo da će pod njegovim vodstvom Avengersi biti vođeni ka pobjedi. Zanimljivo kako je jedan poprilično dosadnjikav lik poput Steve Rogersa s vremenom postajao sve interesantnijim dok je s druge strane Tony Stark imao blještav start ali ne i kontinuitet te s nastavcima bivao potrošen. Veća je čar gledati kako konzervativan lik izložen novim situacijama evoluira no što je taj proces odbojan kad gledamo razuzdan lik kako postaje konzervativan što je evidentno u slučaju Starka.

Chris Evans izvrsno je odabran za ulogu Kapetana te je uistinu postao utjelovljenje tog mitskog strip junaka. Može se reći da je s vremenom, slično poput Chris Hemswortha, postigao određenu razinu bliskosti s likom. Definitivno, to nije dobro za njegovu karijeru zbog potencijalne opasnosti od typecasta no uvelike je dobro za njegov lik na kino platnu ali i nas kao gledatelje.

U silnim špekulacijama oko potencijalne smrti jednog od Avengera provlači se i ime Steve Rogersa. Kako je ugovor Chris Evansa istekao s trećim Avengersima tako su se špekulacije pojačale te je za očekivati kako će se njihov intezitet povećati. U stripovima štit Kapetana preuzme, kao nekad u SFRJ štafetu, Winter Soldier ili Falcon. Možete li zamisliti ovaj filmsko/stripovski svemir bez ovog lika? To je kao da DC svoj filmski univerzum gradi bez Supermana.

Naprosto, ovo su globalno obljubljeni likovi koji iza sebe povlače veliku bazu fanova no u jednakoj su mjeri važni za priču. Naime, svaka priča bila stripovska ili filmska uvijek treba imati integriran lik kroz čije oči promatramo radnju te s kojim se najbliže možemo povezati. Kapetan Amerika je jedan od takvih likova. Uvelike razlog zašto su Marvelovi filmovi toliko uspješni leži u činjenici da su njihovi junaci izuzetno čovječni bez obzira iz koje dimenzije/galaksije/planete iskočili. U njima, u osnovi, čuči potreba za zadovoljavanjem određenih ljudskih potreba.

Tony Stark pokušava na sve načine zaštiti svoje najmilije. Zbog gubitka roditelja u djetinjstvu svojim djelovanjem pokušava učiniti sve kako ne bi ponovno morao iskusiti osjećaj gubitka. Steve Rogers je čovjek izvan vremena koji pokazuje da ljudske vrline poput odanosti, požrtvovnosti i tolerancije bez obzira na vremenski kontekst ne zastarijevaju. Kod Hulka je to pokušaj uklapanja u svijet unatoč svojim zelenim specifičnostima.

Bilo da se radi o društvenoj prihvaćenosti, pronalaženju razumijevanja ili ljubavi ovi superjunaci upravo zbog svojih nedostataka ili frustracija prepoznati su diljem planete kao simboli nade u bolje sutra. Nisu njihove supermoći te koje ih čine privlačnima već načini na koji se nose sa svom silom problema koji ih neprestano bombardiraju. Nekome tko danas pati iz tko zna kojih razloga, vjerovali ili ne, takve priče ma koliko god nadrealne bile, pružaju nadu. U svijetu bez empatije, prožetom beskrupuloznošću i kroničnim manjkom duhovnosti ovi filmovi su savršen mediji da one u potrebi ohrabre kako će sutra ipak biti bolje.

Iz tog razloga Kapetane, Film Guru ti salutira !