Retrospektiva - Cloud Atlas (2012)

Koja je to nevidljiva nit što nas veže?

Da li vas neobjašnjivo privlači neko razdoblje iz povijesti ili neka glazbena numera?

Kako to da upoznajemo ljude s kojima imamo bolne ali intenzivne odnose ili one s kojima se relacije razvijaju glatko i spontano?

Neki bi rekli da sve što nam se događa možemo pripisati – karmi.

Tako kratka riječ za tako kompleksan vrtlog emocija i iskustava.

Cloud Atlas, film čiju režiju potpisuju jučer braća, a danas sestre Lana i Lilly Wachowski uz Tom Tykwera po drugi put zaokupio je moju pozornost. Film me natjerao da eliminiram metodu “fast forward” gledanja i pozorno mu se posvetim. Ono što sam iskusio u tih gotovo tri sata bilo je raritetno iskustvo.

Nažalost, zbog sve sile filmova koje sam dobrim dijelom i prisiljen gledati dogodi se to da propustim film koji zaslužuje moju punu pozornost. Cloud Atlas, nažalost upao je u tu zamku. Film nastao po istoimenoj knjizi autora Davida Mitchella prati nekoliko priča smještenih u različite vremenske epohe, planete, Svemire…

Likovi koje glume Tom Hanks i Hallie Barry uz niz drugih likova protežu se u procesu reinkarnacije kroz čitavu nisku života te se susreću u različitim ulogama kao kriminalci, znanstvenici, doktori ili sakupljači na zastranjenom planetu. Film uzima premisu kako je duša vječna bez obzira na sudbinu tijela kao njezine trenutne kočije. Duša ne poznaje koncept vremena ili prostora već putuje i pojavljuje se svaki put u novom tijelu bez sjećanja na prijašnje događaje.

Pitate se zašto?

Svakim novim životom skupljamo nova iskustva i spoznaje koja pomažu pri našem duhovnom rastu i razvoju. Sa svakim proživljenim životom skupimo određene grijehe koje treba u narednom životu odraditi. Pa se tako zna dogoditi da napravimo izbor u kojem jedan život provedemo kao mafijaš, a drugi kao altruistični doktor ili obrnuto. Reinkarnacije nemaju pravila unutar vremenskih intervala kada se trebaju dogoditi. Naše ponovno pojavljivanje može se dogoditi primjerice kroz mjesec dana ili kroz nekoliko stotina godina. No do njega kad tad mora doći.

Za ovakvu vrstu filma od presudne je važnosti autentičnost. Konkretno, to znači da ako snimamo scenu smještenu u 19. stoljeće onda ta scena mora odisati realističnim, gotovo dokumentarističkim prikazom tadašnje stvarnosti. Od kostima, šminke, dijaloga ili setova sve je od iznimne važnosti kako bi se gledatelja moglo uvući u filmsku radnju. Film ne samo da u tom aspektu uspijeva već nadmašuje moja najluđa očekivanja po pitanju šminke, fotografije i CGI-a. Uistinu, na trenutke je gotovo nemoguće prepoznati neke od glavnih junaka koji se opetovano prikazuju u novim tijelima. Sasvim nezasluženo priznanja u formi nagrade zaobišle su te majstore zanata.

Turneju kroz filmske žanrove (ljubavni, drama, sci fi, akcijski) ovaj redateljski trojac odradio je na vrhunskom nivou. Mišljenja sam kako nije film sam po sebi toliko problematičan koliko je naša gledateljska svijest nespremna percipirati njegovu fantastičnost. Nakon filmova poput City of Angels s Nicolas Cageom ili filma What Dreams May Come s pokojnim Robin Williamsom u glavnoj roli ovo je jedan od rijetkih filmova koji se bave tematikom vječnog života ili života nakon smrti na kudikamo dublji način. Dok su oni filmovi zagrizli u zagrobni život Cloud Atlas to pitanje u potpunosti zaobilazi te se orijentira isključivo na reinkarnaciju i koncept karme.

Kad sam spomenuo autentičnost prikaza određene vremenske ere onda je pored setova, šminke ili efekata ključna glumačka interpretacija. U većini slučajeva one su bile na visokom nivou dok je samo na momente, najveće glumačko ime, Tom Hanks neočekivano zakazao.

Definitivno, ovo je film koji zahtjeva nekoliko gledanja. Jedno gledanje jednostavno nije dostatno za hvatanje sve sile događaja i detalja koji vas šamaraju kao baka u djetinjstvu. Njegova kompleksnost iako na prvu najveći uteg ujedno je i njegov najveći forte.

Šaflajući internetskim prostranstvima zanimale su me reakcije na film kako publike tako i kritike. Ono što je gotovo univerzalna ocjena je ta da ovo nije film za svakoga. Šteta. Upravo bi filmovi poput ovog trebali biti ti koje na filmskim nagradama aklamiramo no mi se i dalje držimo vrckastih i tematski izraubanih ljubavnih kamilica Woody Allena i sličnih lumena dok oni pravi prolaze neopaženi.

Interesantno, najveće redatelje svog doba ili bolje reći vizionare u pravilu su nazivali čudacima počevši još od Hitchcocka, Kubricka pa do danas - braće Wachowski. Mainstreamovski neprihvatljivi zbog vlastite osobnosti i koječega doprinijeli su filmskoj umjetnosti više od većine „normalnih“ filmaša zajedno. No pored njihove “odbojne” vanjštine, njihova djela nude sasvim drugačiju priču. Ona se kroz vrijeme poput ružnog pačeta transformiraju u rasne labudove.

Mogu biti dovoljno hrabar i reći kako je Cloud Atlas Odiseja 2001 ili Blade Runner našeg doba. Oba navedena filma isprva su bili podbačaji u kinima dok su s vremenskim odmakom proglašavani remek-djelima. Unatoč tome čak i vrlo dobri drugi dio Blade Runnera, Blade Runner 2049 također je ispraćen iz kina s vrlo slabim box office učinkom. Evidentno je da široka publika nije spremna na one poruke koje ovi filmovi lansiraju orbitu. Nažalost, danas su u modi filmovi koji imaju svega 5 minuta razmak od akcijskih sekvenci te je pozornost modernog čovjeka svedena na onu zlatne ribice. Za pogledati ovaj film ipak treba upaliti mozak i angažirati koncentraciju nužnu za njegovo razumijevanje.

Cloud Atlas pravo je osvježenje na intelektualnom, vizualnom i emotivnom planu!!! Remek djelo koje će to tek s vremenom postati...

Cloud Atlas: 5/5