Filmovi o video-igrama

Zašto filmovi o igrama završavaju kao neuspjeh?

Kroz više od dva desetljeća uzastopnih pokušaja Hollywood ne uspijeva napraviti film dostojan naslova popularne video-igre. Ako se vratimo u prošlost neki od prvih filmova koji su došli na red ekranizacije bili su oni o simpatičnom talijanskom vodoinstalateru – Super Mariju. Godine 1993. solo brkove pustio je Bob Hoskins, pokojni britanski glumac poznat po ulozi u animirano/igranim filmu „Tko je ubio zeku Rodžera?“, pored te uloge bit će i upamćen kao potencijalni prvi izbor za ulogu Wolverina. Zanimljivo, svojim nabijenim stasom puno bi više podsjećao na strip antijunaka no što to čini sjajni Hugh Jackman. Film je zajahao na valu uspjeha Nintendo igre no čak mu niti taj hype nije pomogao od propasti. Granatiranje kritičara rezultiralo je box office urušavanjem. Potpuno odmicanje od izvorne priče s očajnim likovima, izmišljenim antagonistima i karikaturalnim dijalozima unakazilo je film koji niti najmanje nije podsjećao na originalni predložak s diskete.

Poslije užasa koji je Super Mario posijao, produkcijske kuće odlučile su uložiti ozbiljna financijska sredstava u stvaranje prvog pravog filma inspiriranog video-igrom. Kao produkti te inicijative rađaju se – Mortal Kombat i Street Fighter!

Van Damme kao Guile

Dok se Mortal Kombat glumački vrti oko karizme Christophera Lamberta (Lord Ryu), Street Fighter kao film bogatije produkcije, za naslovnu ulogu vojnika Guilea, privukao je, tada na vrhuncu karijere, Jean Claude Van Dammea. Iako se radilo o nakaradnim filmskim naslovima oni nikako nisu uspjeli obeshrabriti gaming zajednicu u pružanju kontinuirane podrške.

Mortal Kombat se unatoč lošim filmovima uspio pozicionirati u srca gaming publike, koja je tada, sredinom devedesetih godina bila u samom nastajanju. Nama, koji smo te igre ne samo igrali već živjeli, svaki takav film bio je poput kapljice vode u pustinji. Pregledavao se do usijanja videorekordera. Kad bi zasvirala čuvena glazba iz filma, zvuk se pojačavao do maksimuma. Odzvanjalo je čitavo susjedstvo, dragi moj čitatelju. No godine su išle, tehnologija u filmovima napredovala, mi smo starili, a dobrog filma iz svijeta igara bilo nije. Unatoč činjenici da su igre postajale sve ozbiljnije i vizualno raskošnije to nije nimalo pomoglo producentima i scenaristima u transferiranju magije s konzola na kino platna.

Dok smo rekli keks već smo bili u novom mileniju. Era Freestylera, neuništive Nokije 3310, tzv. partijanerica, Bad Mad majica i trapez hlača je carovalo! U tom revolucionarnom dobu pojavljuje se prvi film o popularnoj prsatoj junakinji – Lari Croft. U njezine čizme i grudnjak uletjela je tadašnja sex bomba Angelina Jolie. Ljudi moji, kakvo je to ludilo bilo! Muška populacija u rasponu od 12 do 15 godina išla je u kino s nabujalim područjem prepona. Lara Croft: Tomb Raider bio je prvi pravi visoko-budžetni film nastao prema predlošku video-igre. On je taj koji je demistificirao nastanak gledljive filmske verzije video-igre. Ubrzo, 2002. godine, u kina je kročila uvjerljivo najdugovječnija filmska franšiza inspirirana digitalnim junakom. Horror, Resident Evil, do danas je doživio čak šest nastavaka. S Ukrajinskom/Srpkinjom – Milom Jovovich u ulozi heroine – Alice i redateljem Paul W.S. Andersonom, kao kormilarom broda, zaplovili su na petnaestak godina dugo putovanje. U međuvremenu došlo je do romanse između Mile i Paula koja će horror franšizu lansirati na viši, obiteljski, nivo. Može se čak i reći kako su njih dvoje privatizirali franšizu. Šteta, igra ima potencijal za puno više. Ipak, sve lađe nisu potonule, prema posljednjim vijestima sprema se reboot pa je nada u bolje sutra za Resident Evil još uvijek aktivna.

Mark Whalberg kao Max Payne

U međuvremenu novi naslovi nastavili su nicali su kao gljive poslije kiše. Poput filmova: Prince of Persia, Hitman 1 i 2, Max Payne i World of Warcraft. Svima njima je zajedničko da su u kina ušli na jednako bezličan i traljav način kako su ih i napustili. Sjajne igre redom su portretirane na površan i mlak način.

No što je zajedničko svim naslovima koje sam do sad u tekstu nabrojao?

Koji je razlog njihovog neuspjeha?

Što je to što igre čini igrivima i popularnima, a njihove filmske verzije negledljive?

Odgovor je jednostavan.

Priča.

Film je u svom bitku mediji koji prepričava priče. Ma koje god one vrste bile. S druge strane, igre danas, nisu samo lijepog dizajna i vrhunske grafike. Radi se interaktivnim sučeljima koje korisnika pridobivaju upravo uzbudljivim narativom. Najbolji primjer za to je popularizacija trenda retro gaminga. Iako danas igre izgledaju estetski ispolirano, a priče postaju bolje od filmskih, gameri se vraćaju u prošlost kako bi ponovno proživjeli neke od stariji naslova. Razlog tomu, osim nostalgije, definitivno nije grafika koja je iz današnje perspektive komična, već atraktivna i uzbudljiva priča. Zanimljivo, što su scenariji u igrama sličniji filmskim to je filmašima teže napraviti dobar film inspiriran igrom. Kao razlog za taj paradoks vidim u poklanjanju prevelike pozornosti u poštivanju priče iz igre bez njezinog prilagođavanja mediju igranog filma. Kao materijal za dobru filmsku adaptaciju bila bi igra The Last of Us ili neka od fantastičnih Assassins Creed igara. Igre su to koje imaju sve. Od uzbudljive i misteriozne priče pa sve do šarmantnih likova i njima dostojnih neprijatelja.

Ako ne ide adaptacija igre u filmove onda se pozitivni trendovi pokazuju u obrnutom pravcu. Iako imamo stotine primjera od kojih je velika većina, nažalost, završila kao neuspjeh, u posljednjih 10 godina počele su se pojavljivati igre bolje od filmskih originala. Neki od njih su igre kao što su Alien vs Predator koje svojom uzbudljivošću i kompleksom pričom dobrano obogaćuju AvP univerzum. Arkham Knight i prethodne igre iz Batman serijala odavno su nadmašile većinu filmskih naslova mračnog strip junaka i to najviše po kvaliteti priče, moderniziranom prikazu likova, bogatom ambijentu i sumornoj atmosferi. Zadnji primjer iz te kategorije je igra Alien: Isolation koja je nadmašila gotovo sve filmske Aliene i spada u isti rang s najbolja dva Alien filma.

Alien: Isolation plijeni realizmom

U godinama koje nam dolaze u kinima možemo očekivati ekranizacije naslova kao što su Halo, spomenuti: The Last of Us, God of War, Far Cry, Half-Life, Mass Effect i nastavak Assassins Creeda. Dok čekamo na prvi pravi gamersko/filmski klasik u ožujsku nam dolazi rebootani Tom Raider sa zvijezdom filma Ex-Machina - Alicijom Vikander u ulozi Lare Croft. Traileri obećavaju te se nadam kako će upravo taj film označiti početak nove ere visoko-kvalitetnih gamerskih filmova slično kao što je njegov original označio početak stvaranja visoko-budžetnih filmova iste kategorije.