Priča o Quentinu Tarantinu

Što je to što čini filmove Quentina Tarantina toliko šarmantnima?

Da li je to možda atraktivna akcija, pretjerana upotreba krvi i nasilja ili je ipak nešto više u igri?

Još od samih redateljskih početaka Tarantinovo najjače oružje bilo je usko vezano uz scenaristički talent koji je posebno očit kod pisanja dijaloga. Kao pravi pravcati filmofil radeći u jednoj od kalifornijskih videoteka upijao je filmske klasike i iz njih vadio elemente koji ih čine bezvremenskima. Nebrojeno puta su glumci s kojima je radio o njemu govorili kao o hodajućoj filmskoj enciklopediji. Unatoč prolaznosti vremena, novim glumačkim tehnikama, nadolazećim hollywoodskim zvijezdama i atraktivnim pokretima kamere pravi filmoljubac ostaje vjeran Quentinovim filmovima.

Zašto?

Razlog za to krije se u dobroj kompoziciji priče, dijalozima i šarolikim ali čovječnim likovima.

Još od Sundance festivala, 1992. godine, na kojem je predstavio Reservoir Dogse, pa sve do danas, obilježije njegovih filmova je - nelinearni narativ. Tu neobičnost postiže stvarajući nekoliko tematski različitih kratkih filmova međusobno povezanih u istu cjelinu. Svaki od njih ima dva lika, karakterno suprotna, dovedena u neobičnu situaciju iz koje se moraju čupati na ekstreman način. Ako u jednadžbu ubacimo Tarantinov talent za pisanje likova i dijaloga onda je emotivno povezivanje gledatelja s likovima sigurna stvar. Poput dobrog DJ-a miksa nekoliko filmskih priča kako bi osjetila gledatelja uvijek bila nadražena.

U Pulp Fictionu to su pljačkaški ljubavnici (Tim Roth i Amanda Plummer), ubojice (John Travolta i Samuel L. Jackson), žena mafijaškog bossa (Uma Thurman) i ubojica (John Travolta), mafijaški boss (Ving Rhames) i boksač (Bruce Willis) te boksač (Bruce Willis) i njegova žena (Maria de Medeiros). Svi oni međusobno su povezani kroz niz nevjerojatnih okolnosti i prisiljeni ostvarivati odnose jedini s drugima iako su inicijalno bili u konfliktu.

Kada imate tako dobro poslaganu priču likovi su ti koji pričaju priču, oni su ti koji nose film od početka do kraja.

Ako ubrzamo vrijeme do njegovog pretposljednjeg filma (Django Unchained) možemo itekako primijetiti sličnosti s Pulp Fictionom iako ih dijeli vremenski procjep od 18 godina.

U Djangu imamo duete sačinjene od roba Djanga (Jamie Foxx) i lovca na glave (Christoph Waltz) te robovlasnika (Di Caprio) i roba (Samuel L. Jackson). Ovaj put radnja nije smještena u moderno doba već u ruralno 19. stoljeće SAD-a. Iako brutalan, film prikazuje tadašnji položaj crnačke populaciju u Americi kroz prizmu odnosa gore nabrojanih likova. Jedan je neugledni lovac na glave, a drugi, tada, ugledan član zajednice. Dva lika s dva, u potpunosti različita, moralna kompasa.

Manje je glumačkih timova u Djangu što nikako ne znači manje napetosti jer je Tarantino vremenom postao još vještiji u stvaranju atmosfere te je na raspolaganju dobio i kudikamo bolja glumačka imena od onih koja je imao s početka karijere, premda mu ih niti tada nije manjkalo. Njegove tehnike stvaranja napetosti ponekad podsjećaju na one De Palme u Scarfaceu.

Interesantno, većina glumaca po završetku snimanja imaju želju s njim ponovno raditi. Njegov svojevrsni trademark je spašavanja karijera ocvalih glumačkih imena kao što je to svojevremeno bio John Travolta. Nakon Pulp Fictiona doživio je karijerni procvat. Don Johnson je s Djangom uspio ukloniti talog prašine sa svog imena. Uz njih tu je i Kurt Russell čije je glumačke usluge koristio za film The Hateful Eight. Tu spada i pokojni David Carradine iz Kill Billa. No postoje glumačka imena koja preferira kao što je Uma Thurman, Samuel L. Jackson, Michael Madsen, Tim Roth, Christoph Waltz i Di Caprio s kojim upravo radi na filmu o serijskom ubojici Charlesu Masonu.

Evidentno je kako u svojim filmovima voli davati hommage filmovima iz kojih crpi najviše inspiracije. S modernih američkih gangster prešao je na Japan i Kill Bill da bi se na kraju udomaćio na Divljem zapadu snimajući westerne.

Voli se kreativno vezati uz ime Roberta Rodrigueza s kojim je snimio From Dusk Till Dawn i Planet Terror. U prvom je uz producentsku imao i glumačku ulogu. Film je upamćen kao jedan od uspješnijih horor filmova nastalih u 90-tim godinama prošlog stoljeća. Iako mnogi kritičari smatraju da je radnja filma trebala biti fokusirana na braću pljačkaše, a ne na vampirske elemente. Moram istaknuti da se s tim mišljenjem ne slažem. Upravo je taj element iznenađenja bio faktor zbog kojeg sam ostao u šoku kad sam ga, još kao klinac, gledao na izlizanoj VHS-ici.

Tarantinovi filmovi poznati su po glazbi koju bira. Gotovo nikada ne koristi kompozitora za soundtrack. Radi se većinom o kompilaciji pjesama (mahom ih 70-ih godina iz tzv. Disco ere). U slučaju posljednja dva western filma to su također kompilacije pjesama iz tzv. Spaghetti westerna mahom talijanskih autora.

Kada sam pisao tekst o Ridley Scottu tada sam naveo kako ne uzimam Scotta za redateljskog genija već umješnog zanatliju s izrazitim osjećajem za estetiku. Svoje mišljenje potkrepljujem nedostatkom scenarija s njegovim autorskim potpisom. S druge strane, Tarantino spada u taj ekskluzivni klub s veličinama poput Coppole, Nolana, Spielberga. Kako je danas originalnih scenarija sve manje i manje u mainstream filmovima zbog manjka hrabrosti producentskih kuća sve se više oslanjaju na scenarije nastale po biografijama poznatih osoba ili remakeover serija i filmova. Tim više treba cijeniti njegovu kreativnost ali i odvažnost.

Tarantino filmovi nisu pretjerano obojeni emotivnim tonovima. To su frajerski filmovi s cool likovima i bijesnim rečenicama, zabavnih radnji, neprestanih preokreta koje drže gledatelja prikovanog uz ekran.

Nedavno je Tarantino najavio kako će ispuniti kvotu od 10 filmova te se maknuti s pozicije filmskog redatelja i otisnuti se u kazališne vode. Film mu je očigledno dosadio. Hrabar potez ovog Hollywoodskog luđaka i vizionara koji je svojim filmovima obilježio čitave generacije filmaša i nastavlja to činiti svakim svojim novim filmom. Možemo biti sretni što imamo prilike živjeti u dobu kada je njegovo ime još uvijek među živima i diviti se njegovim kreativnim izbojima koji svaki puta novom paletom ludosti zapljusnu svjetska kino platna.