Recenzija - Star Wars: The Last Jedi (2017)

Dajte ovom filmu Oscar za vizualne efekte i zlatnu malinu za inovativnost !

Star Wars: Posljednji Jedi, osmi je nastavak nevjerojatno uspješne filmske svemirske sapunice. Nažalost, pored spektakularnih vizualnih efekata, impresivnih kostima i grandioznih setova po pitanju inovativnosti priče i strukture likova Star Wars opet pada na testu.

Nakon odgledanog Posljednjeg Jedija stječem dojam kako ova saga nikad neće imati svoj definitivan kraj. U kino sam ušao s nekoliko pitanja i nakon 2 sata i 45 minuta napustio sam ga s njih još više. Kopernikanskih obrata uistinu ima dosta no oni nikad do kraja ne poluče puni učinak upravo zbog konzervativnog razvoja priče koji potom uslijedi.

Evidentno je kako se producenti svim silama, svakim novim filmom, trude staru glumačku postavu eliminirati i prebaciti se na novi, mlađi, kolosijek. U prošlom nastavku ubijen je Han Solo dok u ovom stradava novi kultni lik. Šteta, upravo je retro tač, u kombinaciji s modernim vizualnim efektima pružao poseban šmek. Bez njih, bojim se da će film postati još veća bižuterija od one koja je danas.

Dio filma koji me se najviše dojmio je onaj koji uključuje odnos Ray i Kylo Rena. Njihovo telepatsko romansiranje i naelektrizirana privlačnost stvara preduvjete za stvaranjem intrigantnog spoja koji je lako mogao porušiti sve tradicionalističke trope kojima film obiluje.

No nije...

Izvedbe glumačke postave sasvim su zadovoljavajuće, unatoč dodijeljenim cheesy ulogama. Osobno, očekivao sam više kreativnosti i to posebno od Dasey Ridley.

Kad smo već kod kreativnosti onda ju je dvojac Driver/Hamill imao na izvoz.

Portret izmučenog pripadnika Mračne strane - Kylo Rena (Adam Driver), pruža prikaz onoga što mračna strana može učiniti njezinom pokloniku. Rastrgan između vanjskih i unutrašnjih borbi dobra i zla, željan svog, samostalnog, puta, daleko od majke, Snokea, Pobunjenika, Carstva – svega. Iako smo neke od tih elemenata već vidjeli u Vaderu, Driver daje specifičan kreativni pečat nasušno potreban ovom filmu poput svježeg zraka u ustajaloj prostoriji.

Uz Drivera, Mark Hamill je bio impresivan u ulozi ocvalog Luke Skywalkera. Istini za volju, taj čovjek osim posuđivanja glasa Jokeru u animiranom serijalu i video igrama posvećenim Batmanu, nema puno uloga kojima se može pohvaliti, a da nemaju Jedi predznak. Bilo je ugodno gledati ovu, namćorastu, verziju Skywalkera nakon njegovih nervoznih i iritantno optimističnih izdanja u originalnim epizodama.

Dok su ova dva lika obilovala svježinom ostatak se utopio u klišejima. Dosadna Ray (Daisy Ridley), ponovno ekranizira nadrkanu buntovnicu s ciljem promjene svijeta u čemu joj pomaže njezin nepogrešivi moralni kompas. De facto radi se o ženskoj verzija Lukea Skywalkera. Poe Dameron (Oscar Isaac) novi je Han solo rip off. Impulzivni solo igrač koji se čak i odijeva poput Sola te s kratkom kožnom jaknicom paradira hodnicima Pobunjeničkih vojnih brodova i baza usput izazivajući kaos. Finn (John Boyega) je u ovom filmu učinkovit i potreban baš kao što je to sveta voda u borbi protiv tumora. Njegovo besciljno jurišanje svemirskim bespućima, ruku pod ruku s pripadnicom azijske rasne skupine, na momente je djelovalo kao šizofrena Benetton reklama. Tužno je to kada se glumca s takvim potencijalom koristi kao filler za popunjavanje radnje ili jeftini trik za podebljanje, već ionako, Disneyevog nabildanog konta.

Još jedna stvar koju vrijedi spomenuti je vremensko trajanje filma. Ruku na srce film je mogao biti kraći dvadesetak minuta. Kraće vrijeme filma rezultiralo bi intenzivnijim iskustvom. Na kraju, počeo sam se osjećati udavljen moraliziranjem likova i punim mjehurom.

Unatoč špranciranosti kojom Star Wars filmovi obiluju ovo je jedan od rijetkih koji je barem pokušao ići drugim smjerom. Iako mu to do kraja nije uspjelo, taj naum je vrijedan pohvale. Nakon Abramsove Epizode 7 koja je ziheraški poslužila kao dildo za fanove nudeći vizualno orgazmičko iskustvo šupljeg sadržaja ovaj nudi isto to s ponešto atraktivnijim pričom.

Star Wars: The Last Jedi 3/5