Terminator - saga koja kraja nema...
„I'll be back!“ - citat je iz prvog Terminatora, futurističkog filma o kiborgu ubojici iz 1984. Ta rečenica poput vjesnika nagovještava nešto veliko što će se dogoditi sedam godina kasnije, 1991. godine.
„Hasta la vista, baby!“- riječi su koje je Arnold Schwarzenegger izustio u Terminatoru 2. Taj potez istovremeno je obilježio karijeru austrijskog snagatora i utisnuo se u kolektivno sjećanje milijuna fanova diljem globusa.
Pravo pitanje koje si treba postaviti: „Kako smo došli do ovoga danas, kako smo došli do toga da nas zaboli ona stvar za Terminator filmove?". Umjesto da džizamo od uzbuđenja u gaće kad novi nastavak pristigne u kina, mi sasvim ravnodušno, gotovo bezdušno, kupimo kartu i na silu odgledamo film. Kad se odjavna špica počne slijevati niz platno kompletna dvorana uzdahne:“MEH“.
Taj „MEH“ poput mračne sjenke prati Terminator franšizu od trenutka kada se James Cameron odlučio maknut se s njenog kormila. Druga redateljska imena počela su se redati kao na traci. Mediokriteti su to nedostojni ovog kolosalnog branda.
Za treći nastavak studio Warner Brothers odlučio je angažirati Jonathana Mostowa, čovjeka koji u svom opusu nema niti jedan film vrijedan spomena. Očito je svojim dosadašnjim radom zaslužio biti proglašen Odabranim !
Iskreno, nekad kad razmišljam tko sve sjedi na plaći u tim studijima zaboli me glava.
Kako je ta, 2003. godina bila ujedno i godina utrke za izbor guvernera Kalifornije u čijem je izboru sudjelovao i pobjedio Schwarzenegger, film je više sličio na predizborni spot no što je to bio ozbiljan akcijski film. No iz pristupa prema trećem nastavku franšize bilo je jasno kako su kola krenula nepovratno u božju mater.
Režiju četvrtog nastavka potpisuje redatelj – McG.
Ozbiljno??? To je umjetničko ime koje je svjesno odabrao???
U svakom slučaju, kakvo ime, takav i film. Specimen je ovo sedme umjetnosti upamćen više po izljevima bijesa – Christiana Balea no što je ostavio ikakav utisak na publiku ili kritičare, dapače kritičari su ga satrali, a publika izignorirala. Glas publike, da to što rade nije dobro, nije dopro do ušiju studijskih vizionara.
U petom nastavku su nam odlučili servirati svojevrsni semi reboot koji režira, jedan od redatelja Game of Thrones serijala - Alan Taylor. Valjda zbog toga što je medena Emilija Clarke majka zmajeva logično je zaključio da će njezina plaha put, bucmasti obrazi, i podatne rukice biti sasvim taman za portret ratoborne i psihički napaćene Sarah Connor, koju je 1984. i 1991. portretirala Linda Hamilton.
I to na kolosalan način! Onaj tko nije gledao T2 neka ga pogleda samo zbog njezine glume i predanosti ulozi. Ubrzo ćete uvidjeti da je Gal Gadotina Wonder Woman mala maca za ovakav ekranizaciju "jakog" ženskog lika.
...pametnom dosta...
Uz redatelja mijenjali su se i John Connori. Vođu ljudskog otopora protiv mašina predvodio je u svakom nastavku novi glumac. U prvom filmu bio je vođa u nastajanju, u drugom ga je odigrao mlađahni Edward Furlong, trećem senzibilni Nick Stahl, u četvrtom je to bio nervozni Christian Bale dok smo sad u petom nastavku pored konfuzne priče dobili nekarizmatičnog Jasona Clarka.
Glavni problem franšize leži u tome što su se, pored micanja Jamesa Camerona, micale i produkcijske kuće. Pa je tako prvi film producirao Warner Brothers, drugi, megalomanski skup, film producirala je producentska kuća Carolco. Kako je Carolco ubrzo bankrotirao, film pada ponovno u krilo producentima iz Warner Brothersa koji realiziraju dva naredna nastavka dok je posljednji pripao Paramount Picturesu. Producentske kuće su se s Terminatorom nabacivale kao s vrućim krumpirom posljednjih 15 godina. Razumljivo da u tim uvjetima kaosa niti sami redatelji nisu imali odriješene ruke.
No dobre vijesti dolaze nam sredinom ove 2017. godine!
Kako se filmovi nisu uspjeli financijski iskazati franšiza se vratila u ruke Jamesa Camerona koji nam je prije nekih dva mjeseca najavio novog – šestog Terminator. Ovaj put on neće biti za redateljskom stolicom već će tamo sjediti Tim Miller – redatelj Deadpoola. Cameron će biti u ulozi producenta.
Film je zamišljen kao reboot franšize ali opet sa Schwarzeneggerom u naslovnoj ulozi. Iako, ruku na srce, do sada, Arnold je bio jedini faktor zbog kojeg je Terminator franšiza i dalje mrtvac među živima, umjesto da je mrtvac među mrtvima. Posebno se to ističe u zadnjem nastavku gdje čovjek ekstremno ograničenih glumačkih kapaciteta i s vrlo skromnom ulogom, elegantno, za doručak pojeo, svoje nedorasle kolege.
Terminator 2: Sudnji dan film je s kojim sam odrastao i za koji me vežu velike emocije. Baš poput milijuna drugih ljudi koji dijele tu istu emociju sa mnom nadam da ću u svojoj odrasloj dobi imati prilike vidjeti novi, pravi, Terminator film. Volio bih da mi on uspije povratiti osjećaj dječjeg uzbuđenja koje čuči davno zaboravljeno skupa s razočaranjima koja su se s nastavcima pozamašno nagomilala.