Priča o Alienu - uspon i pad
Nakon nizanih neuspjeha koje su polučili Alien Covenant i Prometheus, nekad slavna horor franšiza posvećena brodskom čudovištu iz svemira, završila je u slijepoj ulici. Ironično, njezin kreator transformirao se iz dinama u kočničara vlastitog projekta. Iako s nekoliko dobrih ideja, Ridley Scott zbog konfuznih scenarija nije uspio uhvatiti onaj element klaustrofobične atmosfere i užasa koja je prvi Alien učinila bezvremenskim klasikom. Umjesto originalnosti, s posljednjim filmom dobili smo prožvakanu ideju koja osim atraktivnih setova i odlične fotografije ne nudi ništa više. Kod Prometheusa smo mogli vidjeti nekoliko dobrih ideja u priči i to prije svega, one koje se odnose na rasu tzv. Inženjera i robota Davida. Sve ostalo bilo je zanemarivo. Stalno korištenje istih narativnih elemenata u filmovima nikada se nije pokazalo dobitnom kombinacijom pa tako niti u ovom slučaju.
Forsiranje ženske heroine riplijevskog tipa, borba s čudovištima koja iskaču iz svih ljudskih pora, glupave smrti članova posade i u konačnici happy end. Formula je to prokušana u četiri prijašnja nastavka. Takav koncept mogao je proći u prva dva ali već u trećem, a kamoli četvrtom nastavku ona gubi smisao. Razlog zbog čega je to tako samo je čudovište. Ako ga se ne dopuni s nekim novim dijelovima priče, na njega se ne može previše osloniti posebno ako od Alien filmova pokušavate raditi širu znanstveno fantastičnu priču čiji je sastavni dio horor, ne obrnuto.
Filmovi poput Aliena imaju jednu boljku. Glavni lik im je bezumna svemirska beštija. Ako znamo da se beštije najviše oslanjaju na instinkt i to dominantno onaj preživljavanja onda imate problem u priči i to po pitanju njenog ponavljanja i predvidivosti.
Još se gore urušavanje dogodilo i s drugim horor klasicima poput Petka 13-tog, Noći vještica, Strave u ulici Brijestova i nešto novije Slagalice strave. Dok god filmski negativac nema isprofiliran i zaokružen lik iz kojeg se mogu tijekom filma razaznati njegove motivacije ponašanja teško će određeni film imati materijala za nove nastavke. Dijelom zašto ih je Alien imao uvelike je sazdano od misterioznosti i neizrečenosti odgovora na pitanja: „Tko je stvorio Aliena ?“ i „Tko je misteriozni svemirac s početka prvog Aliena?“. Onog trenutka kada su po tim pitanjima počeli čačkati, Alien više nije bio isti. Uništen je posljednji bastion obrane njegove posebnosti.
Inicijalno, Alien je zamišljen kao horor u svemiru. Za sedamdesete godine to se činilo revolucionarnim konceptom, no danas – teško. Danas, kada je horor žanr u nikad većoj krizi, kada se čini da su sve dobre ideje pojeli drugi filmovi, video igre ili jednostavno vrijeme, za napisati dobar scenariji koji bi revitalizirao Aliena potrebno je podosta redateljske umješnosti i scenarističke mašte.
Do sada se to pokazalo uspješnim na primjeru prva dva (najbolja) nastavka.
Prvi, onaj Scottov, odličan je horor film, čiji je sporiji tempo, mračna atmosfera, klaustrofobija i misterija dodala filmu efektnost. Drugi film, onaj Jamesa Camerona, totalna je suprotnost originalu. Brz, dinamičan, eksplozivan, pravi akcijski film sa snažnim autorskim pečatom redatelja ostavio je publiku bez daha. Od trećeg Fincherovog Aliena, kola su krenula nizbrdo pa se taj trend nastavio s četvrtim nastavkom i spinoff užasima od Alien v Predator filmova.
Na kraju smo došli do toga da jedino što preostaje redatelju za učiniti je napraviti film što karikaturalnijim i kontroverznijim. Iz tih razloga redatelj ubaci scene eksplicitnog sexa, golotinje, klanja i krvi. Osobno, kontroverzna predstava ili film u pravilu je izlika za loš materijal. Kazališne predstave u kojima se promovira golotinja, uriniranje na pozornici, povraćanje i sličnie ekshibicije u većini slučajeva ne doprinose priči već su samo jeftin pokušaj prikrivanja manjka inovativnosti iste, lošeg dijaloga ili još gore glume. Slično je i s filmom. Što su scene odvratnije to znajte da će film biti gori. Razlog je odvraćanje pozornosti od najvažnijih filmskih elemenata.
Originalnost koja je frcala u prvom filmu u formi Moebiusuovih crteža storyboarda, Gigerovog dizajna stvora pa sve do Scottovog osjećaja za estetiku kadra, vremenom se izlizao i - potrošio. Ostala je pusta konfekcija nastavaka. Konfekcija koju smo danas prisiljeni nositi zbog nekad davno začete ljubavi prema Osmom putniku.