Problem zvani DC Cinematic Universe
Trebamo li se veseliti dolasku filma Justice League ?
Zvuči kao suludo pitanje za strip fanove. Za boga miloga kako se ne veseliti filmu čiji su glavni protagonisti Batman, Wonder Woman, Aquaman, Flash, Cyborg i Superman ?
No na nakon „uspješnica“ poput nepravedno popljuvanog Man of Steela, komatoznog Suicide Squada, kontroverznog Batmana v Supermana: Dawn of Justice te naposljetku uspješne ekranizacije Wonder Woman, prosječan gledatelj sluđen je kvalitativnim amplitudama koje izlaze iz filmske mašinerije Warner Brothersa. Justice League je vrlo vjerojatno posljednja slamka spomenutom studiju.
Kad se samo sjetimo da je WB/DC Comics jedno davno pokrenuo vlastiti superherojski filmski univerzum vjerujući kako će skinuti Marvel s trona. Godine su prolazile, a Marvel je bivao sve veći, šarolikiji, bogatiji dok je DC/WB nizao neuspjehe.
Svoju filmsku avanturu započeli su s filmom Man of Steel. U kostim Supermana uskače mladi Englez – Henry Cavill, do tad svijetu najpoznatiji po ulozi u serijalu Tudors.
Bio je to film o Supermanu kakav smo dugo čekali. Jasno, to nije savršen film no na vrlo dobar način predstavlja pojavu čovjeka od čelika u današnjem Svijetu i vremenu.
Lik Supermana dobro je napisan i podarena mu je bila nužna čovječnost koja je uvelike nedostajala u prijašnjim filmskim ekranizacijama. Iako Cavill posjeduje daleko manju karizmatičnosti od one Christopher Reeva on u u dovoljnoj mjeri uspijeva utjeloviti verziju manje karikaturalnog Supermana. Istini za volju, ovakvoj - moderniziranoj vrsti lika i nije potrebna nadljudska karizmatičnost.
Režiju potpisuje kontroverzni, Zack Snyder. Syder koji se proslavio s filmovima poput „300“, „Watchmen“ i „Dawn of Dead“ uzeo je u svoje ruke vrlo vruć krumpir te se, uz pomoć Christophera Nolana, primio redateljske palice za novu ekranizaciju Supermana.
Kada se s distancom gleda film može se zaključiti kako je breme ostavštine Nolana postalo popriličan teret ne samo Snyderu već kompletnom studiju. WB i DC proživljavali su pravu pravcatu dramu dok nisu uspjeli definirati odgovarajući ton svojih filmova. U silnoj želji da se razlikuju od Marvela pokušali su svoje filmove učiniti realističnijima što automatski znači, ozbiljnijima, mračnijima i manje šaljivima.
No takav pristup doživio je pravi fijasko s filmom Batman v Superman: Dawn of Justice. To je trebao biti film u kojem bismo po prvi put dobili unutar istog filmskog univerzuma i Batmana i Supermana. Film je inspiriran Frank Millerovim strip klasikom: “The Dark Night Returns“. Od trenutka kada je film najavljen oduševljenje je bilo kratkog vijeka. Sve je počelo s izborom Ben Afflecka za novog Batmana na sveopće zgražanje fanova diljem planete potom objava izbora Jesse Eisenberga za ulogu Lex Luthora definitivno nije pomogla. Kad su se muke po castingu završile počelo je odgađanje datuma izlaska filma za čitavih godinu dana. Iako se Affleck pokazao kao senzacionalan Batman, previše je bilo znakova koji su naslućivali trulež u državi Danskoj.
U međuvremenu DC i WB bezglavo teturaju tražeći poput pijanca kantu za povraćanje. No uzalud. Film desetljeća kako je najavljivan BvS dobio je po tamburi od kritičara i fanova te dodatno produbio rascjep između Marvela i DC-a. Rascjep se dodatno proširio nakon druge katastrofe u formi Ayerovog Suicide Squada.
Noć je najtamnija prije zore, a dolazak zore počeo se približavati. Redateljica Patty Jenkins potiho je stvarala prvi pravi film posvećen ženskoj heroini Diani Prince u formi Wonder Woman.
U tom periodu WB izlazi u javnost s objavom kako je Geoff Jones, autor stripova i scenarist postao u njihovim redovima pandan Kevinu Feigeu iz Marvela. Sveobuhvatni producent čija će vizija poslužiti kao template za razvoj svih budućih priča koje će dolaziti iz njihove radionice u kina.
Napokon su progledali!!! Shvatili su da bez plana, strukture i jasne vizije mogu ubrzo početi tražiti svoje filmove na dnu kanala.
Inicijalne reakcije vezane uz Justice League su šarolike ali u većini komentara pozitivne. Ono što se u njima naglašava je loš CGI, rupe u priči, generički negativac ALI dobri likovi na koje je postavljen fokus radnje i humor.
Na što vas to podsjeća ?
Skratit ću vas muka, to su uobičajene karakteristike Marvelovih filmova. Očito je kako je DC prestao s izmišljanjem tople vode i priklonio se trendu koji je nametnuo mrski konkurent. Mrski, ali ipak dokazano – profitabilni.
Slobodno možemo reći kako je era utjecaja Nolana u superherojskim filmovima gotova, a započela je era marvelizacije superherojskih filmova kojoj se ne nazire kraj.
Upravo iz tih razloga bit će jako zanimljivo vidjeti kako izgleda Justice League jer će on biti jasan indikator pravca koji je DC u partnerstvu s WB-om zauzeo.