Fenomen - MARVEL
Tri filma o Iron Manu, Thoru, Kapetanu Americi, dva o Čuvarima galaksije i Avengersima, po jedan film posvećen Anatmanu, Doctor Strangeu, Hulku i Spidermanu. Dok su na putu Black Panther, Avengers: Infinity War i Captain Marvel.
Brojka od 17 realiziranih filmova i tri nadolazeća uz kontinuirano štancanje nastavaka postojećih filmova je dovoljno impresivna činjenica. Dodamo li tomu animirane filmove i TV univerzum, u suradnji primarno s Netflixom ali i drugim televizijskim kućama, čiji su neki od članova Daredevil, Jessica Jones, Luke Cage, Iron Fist i njihovi Defendersi onda impresivne činjenice postaju kolosalne.
Zar ne ?
Da li znate tko je zaslužan za njih ?
Robert Downey Jr. ?
Chris Evans?
Chris Hemsworth?
Benedict Cumberbatch?
KRIVO!
U stilu Thanosa sjedeći u pozadini, daleko od svjetala pozornice, idejni arhitekt Marvelove radionice čuda zove se – Kevin Feige.
Tko je sad taj lik ?
Feige je producent koji je dobar dio svoje karijere proveo uz Izraelskog producenta Avi Arada i još uvijek to čini. Uz njegove skute u potpunosti je ispekao zanat. Prvi posao u kojem je bio angažiran za asistenta producenta bio je prvi X-Men davne 2000-te. Marvelove uspješnice nastavile su se nizati, a njegova pozicija bivala je sve snažnijom. No njegov pravi karijerni uzlet počinje s prvim Ironmanom i predstavljanjem koncepta Marvelovog filmskog univerzuma u fazama.
Faze su formula uspjeha kojom Marvel drma već gotovo čitavo desetljeće.
Što su faze ?
Faze predstavljaju proces upoznavanja publike s „perifernim likovima“. Kraj jedne faze označen je u pravilu grupnim filmom gdje se, do tada predstavljeni likovi, ujedinjuju u formi Avengersa u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.
Sve je započelo s liderom grupe, u ovom slučaju radi se o Ironmanu. Osim istaknutih glumačkih vještina ta persona mora biti dovoljno lukrativno ime da nosi kapacitet filmskog univerzuma.
U RDJ-u su pronašli upravo to!
Istinsko utjelovljenje Tony Starka koje čitavom projektu daje na dodatnoj snazi i moći.
Kad su akvizirali Sunce ostali planeti padaju u red sami po sebi. Prvi Ironman bio je ključ svega. Angažmanom redatelja/glumca John Faveroua, a posebno gospodina Downeya stvoren je tzv. match made in heaven. No uložiti budućnost franšize u glumca koji je bio poznatiji po boravcima po zatvorima i borbama s ovisnošću bio je vrlo, vrlo, vrlo riskantan potez. No taj film transformirao je glumčev, narušen ugled i postavio Marvel i Feigea na mapu ozbiljnih igrača.
Još od sedamdesetih godina s pojavom prvog Donnerovog Supermana pa kasnije Burtonovog Batmana uvijek je tinjala želja fanova da vide te strip ikone zajedno na filmskom platnu. No, nažalost, ona nikada nije bila realizirana. Po prvi put danas, u ovoj razdoblju, živimo to doba. Došli do toga da godišnje gledamo barem četiri stripovska blockbustera. Primjerice, ove 2017. godine, imali smo priliku vidjeti Spidermana, Wonder Woman, Thora Ragnaroka i ubrzo Justice League.
Pomislili bi da masovnost uništava kvalitetu filmova, no grdno bi se prevalili.
Naravno, ovi filmovi nisu kvalitetom novi Građanin Kane ili Schindlerova lista, na kraju dana, ipak se radi o superjunacima. No ti filmovi ne pokušavaju biti nešto drugo. Oni jesu upravo to što bi superjunaci trebali predstavljati – humor, zabavu i dinamičnost, pritom ostvarujući ta tri elementa ne ponižavajući likove, strip autore koji su ih stvorili i samu publiku.
Iron man je bio prvi riskantan potez dok će drugi doći 2012. godine s Čuvarima galaksije. Marvel je povukao još riskantniji s Čuvarima galaksija – do tad gotovo zaboravljenim i relativno irelevantnim stripom i - ponovno uspjeli!
Angažirali su simpatičnog Chris Pratta, oko njega složili fantastičan ostatak ansambla i plasirali do tada neviđeno zabavan film. Film je to čiji je ton i humor uspio u svom naumu i dao Marvelovom kompletnom univerzumu novi ton, što se jasno ogleda u filmovima koji su došli na red poslije njih – poput posljednjeg Thora.
Još jedna specifičnost, a koju sam spominjao upravo u recenziji Thora Ragnaroka, su redatelji. U pravilu biraju se mladi i gladni ali talentirani redatelji koje je relativno jednostavno kontrolirati. Princip po kojem njihovi filmovi funkcioniraju sličniji je televizijskim serijalima no klasičnim samostalnim blockbusterima. Kako je to priča koja ima ogromno tržište nema tu previše prostora za umjetničarenje. Točno se zna što publika želi, oni znaju kako to postići i s tim svaka rasprava završava. Redateljeva uloga je da vrlo jasne smjernice producenata (Feigea) provede u realnost sa, reda radi, minornim autorskim pečatom. Prava pravcata industrija.
Sa svojim šarolikim filmovima, post-credits scenama, easte eggovima, preokretima i iznenađenjima filmovi su to koji su uspjeli kupiti srca gledatelja bez obzira na dob spol ili bilo koji drugi element segregacije. Marvel i njihovi filmovi uistinu su postali čudo koje sa svakim novim filmom zadaje sve veću glavobolje konkurentu DC Comicsu.