Recenzija - Thor Ragnarok (2017)
Film Guru kročio je u kino dvoranu s promo čašom ovog filma, smjestio svoju zadnjicu na udobno sjedište i pojačao receptore užitka na maksimum. Mahanje repekom moglo je započeti jer je stigao novi Marvelov film !!!
Nakon prethodna dva filma posvećena bogu munje – Thoru, u kina nam je došao i treći. Već po trailerima moglo se naslutiti kako je Thor obukao novo ruho, stilom i krojem slično onom Čuvarima galaksije.
Veseo, šarolik, vrckast i šarmantan atributi su koji su zamijenili dosadašnju bezličnost, turobnost i tipičnost koja je uvelike obilježavala Thor filmove.
Glavni odgovoran za takav kopernikanski obrat novozelandski je redatelj Taika Waikiki.
Pozornost na sebe skrenuo je s uspješnicama poput Hunt for the Wilderpeople i What We Do in the Shadows. Ubrzo je primio poziv Kevina Fegiea koji mu je povjerio neobično veliku kreativnu slobodu atipičnu za tako mladog i anonimnog redatelja. Neobičnost situacije biva još većom ako znamo kako Marvel voli držati svoje redatelje na kratkoj lajni.
Od samog početka filma humor oplahuje moje lice rumeno stilom jutarnjeg povjetarca dok mi humor razgibava putene usne i rasteže vilicu. Dok prolazim kroz potpuni osjetilni orgazam moj mozak pronalazi sličnosti ovog filma s Čuvarima galaksije. Koliko je taj film bio svojevrsni game changer za Marvel govori činjenica da svi filmovi koje produciraju polako ali sigurno poprimaju njihov – zabavan ton.
Radnja filma prati Thora na njegovom putovanju samootkrivenja dok se njegova pozornost ne fokusira na Asgard kojim u tom trenutku stoluje u Odina zamaskirani Loki.
Po smrti Odinovoj, Hela – božica smrti, stupa na scenu i vrlo brzo zavlada Asgardom. Kroz niz okolnosti Thor dospjeva na planet Sakaar gdje biva zarobljen i poslan u gladiatorsku arenu. Njegov iznenađujući protivnik je – Hulk. Hulk koji se već dvije godine nije transformirao u Bruce Bannera i u tom procesu postao nešto inteligentniji.
U njegovom društvu zajedno s Valkirom i Lokijem, Thor, odlučan u namjeri da spasi Asgard iz ralja nemilosrdne Hele, odlazi na Asgard te u finalnom showdownu spašava svoj narod.
Poprilično jednostavan narativ zar ne ?
Ono što se može primjetiti kako su u filmu izmješane dvije priče. Jedna se odnosi na Planet Hulk, a druga je naslonjena na priču o Heli. Iako je možda sa stanovišta fanova poprilično nezadovoljavajuće što nismo vidjeli Planet Hulk priču u mnogo ekstenzivnijem smislu mora se priznati da su obe priče i likovi od antagonista pa sve do protagonista vrlo dobro predstavljeni i pravilno dozirani.
Ne postoji dio filma koji bi se mogao nazvati dosadnim, napetost i humor ubojit su spoj koji čine film vrlo dinamičnim. Što se glumačkog ansambla tiče vrijedi istaknuti kako je Chris Hemsworth uistinu utjelovljenje Thora. Nakon nekoliko filmova u kojima se pojavljuje Thor ovo je moguće prvi u kojem je Hemsworth do kraja legao u ulogu.
Pored njega tu je i šarmantni Loki čija je prevrtljivost i izdajnička narav postala vrlo bitan element humora. Mark Ruffallo kao Bruce Banner dobio je vrlo malu ulogu jer je Hulk najviše vremena prisutan što je iznenađujuće s obzirom na Ruffallov glumački kalibar.
Dodatak ekipi postala je Valkira koju tumači Thessa Thompson najpoznatija po ulozi u Creedu. Šarmantno buntovna i potencijalno nova partnerica Thora. Pravo osvježenje u odnosu na vrlo površnu znanstvenicu Jane koju je na kartoniran način utjelovila Natalie Portman.
I na kraju negativka kakvu smo čekali da Marvel napokon isporuči - Hella. Do sada uvjerljivo najkvalitetniji negativac ako iz te kategorije izbacimo Lokija. Kate Blanchett na vrlo je uvjerljiv način ekranizirala osvetom opijenu Helu. Njezini senzualni pokreti tijela aludiraju na one zmijske dok je njena osveta britka i bolna po oponente.
Nakon dva sata smijeha ustao sam sa svog sjedišta u kinu i ozaren ga napustio, prenosivši sa zadovoljstvom virus Thor Ragnaroka na svoje bližnje.
Thor Ragnarok: 5/5